Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.<br />
Socijalni nauk Crkve nije tek neka<br />
„srednja veličina“ između liberalizma<br />
i kolektivizma, nego izvoran kršćanski<br />
nazor na čovjeka iz kojega se onda<br />
izvodi i izvoran pogled na društvo<br />
biti bilo bi dobro, a djelovati suprotno njoj bilo<br />
bi zlo. Ono što nije bilo u skladu s ljudskošću,<br />
bilo je neljudsko, dakle zlo, i što se pojmovno<br />
nije uklapalo u tako shvaćenu ljudskost, bila je<br />
laž o čovjeku. Iz toga su se načela onda izvodila<br />
moralna i etička pravila ponašanja koja su za<br />
apsolutnu većinu bila sama po sebi razumljiva.<br />
Tko je djelovao u skladu s njima, taj je bio moralan,<br />
a tko je kršio ta pravila ponašanja, taj je bio<br />
nemoralan.<br />
Danas se, međutim, situacija u tom pogledu<br />
stubokom promijenila. Filozofi na Zapadu već<br />
stoljećima bitku biju protiv istine kao takve - ne<br />
dakle protiv ove ili one istine, nego uopće protiv<br />
pojma istine - držeći da je takvo što puka ljudska<br />
umišljenost i neumjerenost. Štoviše, drži se da<br />
je tvrditi kako posjeduješ istinu zapravo bezobrazluk<br />
i netolerancija, jer ako ti posjeduješ istinu,<br />
onda to znači da je drugi ne posjeduje, čime<br />
automatski toga drugoga diskvalificiraš. Ne<br />
postoji, dakle, istina, već postoje samo različita<br />
mišljenja o nekoj stvari, a koje će od tih mišljenja<br />
biti dominirajuće, odlučuje se većinom glasova.<br />
Tako nema više ni neke istine o čovjeku, tj. odgovora<br />
na pitanje: što je čovjek? O tome svatko ima<br />
svoje mišljenje, a službeno je ono koje zastupa<br />
većina. Razumljivo je onda da iz tih i tolikih različitih<br />
poimanja čovjeka nužno proizlaze i različita<br />
moralna poimanja, odnosno različite vrijednosne<br />
skale: nema nekoga zajedničkoga dobra,<br />
već ono što je dobro za mene, ne mora biti i za<br />
tebe i obratno. Svak za se travu pase u svakom<br />
pogledu, pa i u pogledu morala. Zato ovu situaciju<br />
ne obilježava stanje nemorala, nego – a-mo-<br />
Papa Pavao VI. držao je da bi<br />
socijalizam i komunizam – kad<br />
oni ne bi bili načelno postavljeni<br />
na ateističkim osnovama – više<br />
odgovarali duhu i nauku katolicizma<br />
nego kapitalizam, upravo zbog<br />
svojega osjećaja za zajedništvo<br />
rala. Budući da nema neke opće prihvaćene skale<br />
vrednota koja bi određivala što je moralno, a što<br />
nemoralno, pojave su sada samo legalne i ilegalne,<br />
dopuštene i zabranjene, ali u pogledu morala<br />
one su – a-moralne, tj. s „onu stranu dobra i zla“,<br />
kako bi rekao F. Nitszche. Zato suvremena kriza<br />
morala ne leži u tome da se velik dio ljudi u politici,<br />
gospodarstvu i slično ponaša nemoralno,<br />
nego jednostavno – a-moralno! A to znači da je<br />
problem neusporedivo teži nego što bi se moglo<br />
povjerovati, jer nemoralni ljudi ne niječu moralnu<br />
normu nego je samo krše, dok je oni amoralni<br />
ne krše nego je niječu!<br />
Ipak, dvije su varijante suvremene antropologije<br />
na koju se naslanja ovakva amoralnost: 1.<br />
determinističko-mehanička i 2. idealno-slobodarska<br />
antropologije.<br />
Determinističko-mehanička<br />
antropologija<br />
Ovaj pogled na čovjeka potpuno je deterministički,<br />
tj. drži da je čovjek nešto kao stroj, u<br />
potpunosti podvrgnut fizičkim, kemijskim i biološko-sociolnimm<br />
zakonitostima, toliko da je<br />
njegova sloboda samo privid kojemu objektivno<br />
ne odgovara ništa. Po njemu povijest se odvija<br />
svojom nutarnjom zakonitošću neovisno o tome<br />
što bi htio pojedini čovjek, pa i svi ljudi zajedno,<br />
kao što se i svaki pojedini čovjek pokreće<br />
nagonski, neovisno što on pri tome o sebi i za<br />
sebe mislio. To pak znači da se onda i politika<br />
i gospodarstvo zapravo samo naizgled odvijaju<br />
po našim željama i odlukama, dok u dnu svega<br />
stoji prirodni zakon kao sudbina. Posljednji veliki<br />
svjetonazor koji se temeljio na takvoj antropologiji<br />
bio je marksizam.<br />
Idealno-slobodarska antropologija<br />
Ova se ideologija zapravo temelji na uvjerenju<br />
da je čovjek sušta sloboda, zapravo jedino<br />
slobodno biće u svemiru. I jer nad njim nema<br />
nekoga Boga, on je zapravo sam sebi Bog, što će<br />
reći da sam sebi određuje granice svoga slobodnog<br />
djelovanja. I jer je to tako, on zapravo nikad<br />
ne može biti u suprotnosti sa samim sobom, odnosno,<br />
budući da je on sam sebi moral, moral –<br />
kao obvezujuća kategorija – zapravo i ne postoji.<br />
Zato on može i smije sve što hoće, a hoće ono što<br />
mu se prohtije.<br />
81
Change language