Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.
svojega“? Nažalost, to je slučaj svih onih koji u svome egoizmu ostaju na razini
sebičnosti ugljena, a ne dijamanta koji i prima i daruje sebe.
Memento vivere! Spomeni se da ćeš živjeti! Svima nam je potrebno rasti u
svijesti i dostojanstvu kršćanske poruke nade i života. Iz iskustva svoje
radosti sv. Pavao u poslanici Efežanima podsjeća nas da smo stvoreni, spašeni
i proslavljeni na hvalu slave Božje milosti (usp. Ef 1, 6.12.14.).
Gloria Dei homo vivens – slava je Božja živi čovjek, veli sveti Irenej. To je
čovjekovo konačno i najveće dostojanstvo. Pozvani smo već ovdje i sada svjedočiti,
odražavati u životu i na licu slavu Božju u svakodnevnim odnosima i
društvenim ulogama, gradeći pravednije zajedništvo i opće dobro svih ljudi.
Vremenitost i vječnost, nebo i zemlja, duša i tijelo, život i vjera, ljubav prema
Bogu i bližnjemu, više se ne mogu rastavljati bez posljedica. Kad god je
čovjek iz svoga života pokušao udaljiti Boga, sam čovjek je najgore nastradao.
Sjetimo se strahota i tragedija sva tri ne tako davna pokušaja bezboštva: fašizma,
nacizma i komunizma. Koje li katastrofe i sramote za ljudski rod!
Memento vivere! Spomeni se da ćeš živjeti! Čini nas odgovornima i zauzetima
ovdje i sada u perspektivi vječnosti; ohrabruje nas u svjetlu vjere i uskrsne
nade; oslobađa nas straha smrti, pa i od moderne pojave straha od života.
Kristov vjernik nije razočaran i sit ovoga života, već radosno teži za njegovom
puninom. Ta punina nam je darovana u Isusu Kristu, raspetom i uskrslom,
božanskom svjetlu koje osvjetljava sve tame i noći ljudskoga srca.
Braćo i sestre! Novost pretvaranja ugljena u ostvarenje dijamanta započinje
darom Kristova prosvjetljenja koje je po krštenju već na djelu u nama. Događaj
svetog krštenja oci su nazivali naše malo uskrsnuće. Zato dar krštenja nije
tek jedan biografski podatak prošlosti. Ako bi to bio slučaj, ostali bismo poput
ugljena: površno osvijetljeni, a ne prožeti i propusni za svjetlo! Primili bismo
milost, ali bismo je ugasili u svome životu. Novi život po krštenju dinamična
je stvarnost po kojoj smo suukopani i suuskrsli, duboko povezani s Kristom,
njegovim životom, križem i uskrsnućem. Od sada i naše umirati – ono svakodnevno,
kao i ono neizbježno konačno zemaljsko, jest za život vječni! Spomeni
se da ćeš živjeti! Memento vivere!
Isus Krist, prvorođenac usnulih, začetnik je Života i novi Adam. Pozvani
smo „odložiti“ prijašnje ponašanje, staroga čovjeka, koga varave požude vode u propast,
a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novoga čovjeka, po Bogu stvorena u
pravednosti i svetosti istine (Ef 4, 22-24), da nam Krist bude bogatstvo slave; da
Krist prebiva u srcima našim; da mognemo spoznati nadspoznatljivu ljubav
Kristovu.
Ograničeni čovjek sa svojim razumom dolazi do granica. Tamo gdje je za
razum tama dalje ne ide i ne vidi. Vidi i ide dalje vjera i ljubav. Za vjeru
i ljubav onaj granični zid smrti postaje proziran i prohodan do cilja. Ako
nas, ograničene i smrtne ljude, konačna spoznaja i ostvarenje našega života
nadilaze, ne nadilaze onoga koji je Stvoritelj i Otkupitelj svijeta i čovjeka.
S povjerenjem u njegovu božansku ljubav mi kršćani vjerujemo u Kristovo
uskrsnuće!
Vjerujemo u Marijino Uznesenje dušom i tijelom u nebo! U toj istoj nadi
vjerujemo u ostvarenje i našega života i cjelokupne povijesti. Naš je Bog, Bog
živih! Naša vjera i nada ne govore nam samo o onoj konačnoj budućnosti,
već vjera i nada su osobni poziv i ohrabrenje za naše odgovorno življenje u
5