Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
144<br />
Uslijed komunikabilnosti našega doba, osobito<br />
putem mobitela i interneta, ne čeznu li suvremeni<br />
ljudi za koncentriranijom, dubljom, postojanijom<br />
relacijom, češćim i duljim susretom<br />
oči u oči ili se zadovoljavaju čestim i relativno<br />
površnim kontaktima? Ne rađa li se u takvim<br />
situacijama i pitanje za temeljnijim, obrazloženijim<br />
odgovorom na posljednji smisao ljudskoga<br />
života, premda je sve usmjereno k tome, osobito<br />
brzina i mobilnost, da čovjekovu transcendenciju<br />
svede na ovostranost te čovjeka liši susreta<br />
sa samim sobom, odnosno s konačnim pitanjem<br />
njegova boravka na zemlji i zadnjim smislom<br />
njegovih relacija s drugima?<br />
Ova su pitanja važna za svako hodočasničko<br />
mjesto, kao i za sve one koji se „bave“ pitanjem<br />
smisla ljudskoga života, pogotovo za kršćanske<br />
svećenike i pastoralne radnike, jer oni su pozvani,<br />
slijedeći evanđeosku poruku, ljudima ponuditi<br />
odgovore na važna životna pitanja.<br />
A što se tiče hodočasničkih mjesta i onih koji<br />
u njima opslužuju hodočasnike, nameću se također<br />
još neka pitanja: Ne traži li hodočašćem suvremeni<br />
čovjek, rastrgan i raspršen po mnogim<br />
„parcijalnim“ mjestima, svoj stabilniji duhovni,<br />
sveti zavičaj? Nisu li hodočašćem stare, prethodne<br />
vrednote – stanište, kuća, dom, ognjište, selo,<br />
župa – postale nedostatne ili neostvarljive? Ne<br />
radi li se danas više o „religiji u pokretu“, odnosno<br />
o traženju mjesta gdje se susreće sveto i<br />
ljudsko2 , a manje o dubljim relacijama sa svetim i<br />
bližnjima u svakodnevici? Ne izražava li se time<br />
nešto drugo od ambrahamske vjere, od izlaska u<br />
novu zemlju i nove relacije, s drukčijim Bogom,<br />
ili su hodočašća suvremene odisejade, označene<br />
stalnim odlascima i povratcima, pukim promjenama<br />
mjesta?<br />
loške analize i psihoterapije, to je veća čežnja duše za<br />
opraštanjem i čišćenjem; što se dalje razvija medicinska<br />
znanost, to je veće traženje čudesa; i što su brojniji razvodi<br />
brakova i pucanja obitelji i što su uređenije crkve<br />
i crkveni propisi, to je veći zahtjev za bezuvjetnim ljudskim<br />
zajedništvom.“<br />
2 Usp. Željko MARDEŠIĆ, Rascjep u svetom, Kršćanska<br />
sadašnjost, Zagreb 2007, 304-306. Ovdje se na dosta<br />
mjesta pozivamo na Mardešićevo razmišljanje, jer se<br />
on vrlo temeljito bavio pučkom religioznošću i unutar<br />
nje hodočašćem.<br />
Bijeg, sakralni turizam ili<br />
osmišljavanje svakodnevice<br />
Ljudi poduzimaju hodočašća jer – između<br />
ostaloga – traže i nadaju se onome što nemaju<br />
u svakodnevici. Nema sumnje da su i današnji<br />
ljudi spremni poduzeti i duge putove u potrazi<br />
za smislom svoga života. Ne možemo ne uvidjeti<br />
da se kod nekih odlazak na hodočašće javlja<br />
kao izmicanje iz opterećene svakodnevice, od<br />
zamršenih ili nepodnošljivih odnosa. No, je li<br />
to doista traženje svetoga, susreta s Bogom, ili<br />
prije „bijeg od svjetovnoga“, izlazak iz sekularizacije<br />
i profanacije, odlazak iz prostora u kojem<br />
je sve „dotaknuto“ čovjekovim mudrovanjem,<br />
lukavošću pa i zloćom? Čežnja za posve novim<br />
i autentičnim doživljajima i iskustvima? Jer hodočasnička<br />
mjesta su uvijek označavala susret s<br />
netaknutim, neovladanim svetim, te vrijeme neuvjetovanosti<br />
i nesputanosti pojedinca uobičajenim<br />
pritiscima.<br />
Hodočašća se poduzimaju iz iskustva zarobljenosti<br />
banalnošću svakodnevnih poslova, iz<br />
nepriznanja i nepotvrđenosti unutar obitelji ili<br />
šire zajednice (poslovne ili neke druge), a posebno<br />
iz oskudice emocionalnog pripadanja. Budući<br />
da je čovjek duhovno biće, on se ne može svesti<br />
na puko izvršavanje jednoličnih poslova pa, jer<br />
ne može naći neke druge duhovne oaze, utočišta<br />
ili utjehe, hodočasnička mu se mjesta nude kao<br />
izvori novog iskustva, željene duhovnosti i afektivne<br />
potvrde.<br />
I ne na kraju, nekima je hodočašćenje zadovoljavanje<br />
avanturističkoga srca, srca koje je nemirno<br />
i ne može se nigdje smiriti, nego izmaći u<br />
spontano i anonimno zajedništvo hodočasničkih<br />
mjesta. Nekima, naime – izvrnutom metaforom<br />
odbjegloga sina iz Lukina evanđelja – hodočašće<br />
se može nuditi kao iskorak od „nepodnošljive<br />
dobrote“ bližnjih, od njihove „sputavajuće brižnosti“<br />
ili kao puki antiinstitucijski afekt. Neki se<br />
ljudi upućuju na hodočašća da se barem nakratko<br />
maknu od svojih i struktura u kojima žive.<br />
Hodočašće im je iskorak u „slobodu“, makar i<br />
kratkoročno, ali u vlastito projektiranje života.<br />
Ako se već ne može otići i uživati u životu bez<br />
dužnosti i stalnih obzira, ako se ne može otići<br />
„među prostitutke“, poput mlađega sina iz Isusove<br />
parabole, hodočasnička mjesta mogu biti<br />
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.
Change language