Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
80<br />
trebao uspješno nadomjestiti ovaj kapitalistički,<br />
neslavno je propao, no time nije dokazano i da<br />
ovaj kapitalistički treba ostati ovakav kakav jest.<br />
Za razliku od socijalističkog sustava, u kojem se<br />
vjerovalo da tzv. subjektivni faktor, tj. radnička<br />
klasa, točnije partija i njezino rukovodstvo, mogu<br />
upravljati ekonomijom po svom nahođenju, zbog<br />
čega se ona i zvala „planska ekonomija“, ova je<br />
kapitalistička upućena na logiku tržišta, a tržište<br />
je po definiciji do kraja nepredvidivo, zbog čega<br />
se čovjek pojedinac pred logikom kapitalističke<br />
privrede nalazi kao pred nekim objektivnim zakonima<br />
kojima se više mora prilagođavati, nego<br />
li na njih utjecati.<br />
Politička kriza<br />
Ova se u biti uvijek nadovezuje na onu prvu,<br />
jer htjeli mi to priznati ili ne, ekonomija je osnova<br />
i baza politike. A kad ekonomija ima izgled<br />
objektivne zakonitosti i prirodnoga procesa,<br />
onda i političke strukture poprimaju izgled sudbine<br />
i nedodirljivosti, točnije nepromjenjivosti: ti<br />
se u njih možeš ugraditi, u njima djelovati, njima<br />
se koristiti, ali ih ne možeš mijenjati. Zato postoji<br />
borba za vlast i smjena vlasti, ali ne i promjena<br />
učinka bilo koje vladavine, jer svaka od njih igra<br />
po istim pravilima.<br />
Moralna kriza<br />
Uvažavajući relativnu samostalnost i gospodarskih<br />
i političkih struktura, ipak moramo naglasiti<br />
da su one ipak samo djelo ljudskih ruku,<br />
tj. da su one obična pravila igre koja su jedni ljudi<br />
nametnuli drugima, a drugi se s njima manje<br />
ili više pomirili. I jer su one takve, u načelu su<br />
i promjenljive, o čemu svjedoči povijest. Čovjek<br />
ne može živjeti u društvu a da svoje međuljudske<br />
odnose ne strukturira, jer društvo po definiciji<br />
i jest strukturom određeni način ljudskoga<br />
međuodnosa.<br />
No postavlja se pitanje: na kojim načelima<br />
i pomoću koje su vrijednosne skale stvorene te<br />
strukture? Što se iza njih krije? Krije li se ljubav<br />
ili mržnja, solidarnost ili pohlepa, umjerenost<br />
ili razuzdanost i sl.? Budući da se u dnu kapitalističke<br />
ekonomske i političke strukture nalazi<br />
neograničena pohlepa, točnije neograničeno<br />
bogaćenje, na političkoj razini tomu odgovara<br />
pohlepa za što je moguće većom društvenom<br />
moći koja do toga cilja vodi. A kako su to za kršćansku<br />
moralku negativne vrjednote, takve se<br />
strukture u socijalnom nauku Crkve nazivaju<br />
„grešne strukture“ ili pak „strukture grijeha“. Iz<br />
ovoga se, međutim, vidi da se u dnu svake društvene<br />
krize zapravo nalazi – moralna kriza, jer<br />
je moral – osobni i kolektivni – polazišna osnova<br />
društvenoga života. Društveni je nauk Crkve<br />
zapravo društvena moralka i kao takav nudi<br />
moralno ispravna polazišta za društveni život,<br />
tj. takva polazišta čiji učinci neće biti cikličko ponavljanje<br />
svih mogućih kriza o kojima je riječ, jer<br />
sve se one u krajnjoj liniji temelje na nekontroliranoj<br />
ljudskoj pohlepi, bilo da je riječ o pohlepi<br />
Suvremena kriza morala ne leži u<br />
tome da se velik dio ljudi u politici,<br />
gospodarstvu i slično ponaša nemoralno,<br />
nego jednostavno – a-moralno, a to<br />
znači da je problem neusporedivo teži<br />
nego što bi se moglo povjerovati, jer<br />
nemoralni ljudi ne niječu moralnu normu<br />
nego je samo krše, dok je oni amoralni ne<br />
krše nego je niječu<br />
za novcem, o pohlepi za vlašću ili pak o pohlepi<br />
za bilo kojom drugom društvenom moći, što su<br />
opet posljedice usvojene pogrešne antropologije.<br />
O čemu je zapravo riječ?<br />
2. Suvremeni antropološki Areopag<br />
Da bi društveni život na bilo koji način bio<br />
moguć, potrebno je da oni koji to društvo tvore<br />
usvajaju barem minimalnu vrijednosnu skalu<br />
kao svoj kohezijski čimbenik, odnosno da usvajaju<br />
barem minimalne filozofske, točnije svjetonazorne<br />
postavke. Ako toga nema, takvo se društvo<br />
raspada. Zapadna se civilizacija do nedavne<br />
prošlosti razvijala na uvjerenju da postoji istina,<br />
kao zajednički temelj i kriterij spoznaje i djelovanja,<br />
kao i da postoji za sve ljude zajednička kategorija<br />
dobra i zla. Ljudi su se mogli prepirati oko<br />
toga što je u konkretnom slučaju istina, a što ne,<br />
odnosno što je u konkretnom slučaju dobro, a<br />
što zlo, no nisu se sporili oko načelnoga postojanja<br />
vrjednota istine i dobra. U tom se kontekstu<br />
onda prihvaćalo da postoji i neka istina o čovjeku,<br />
nešto što je svim ljudima zajedničko, i kao<br />
takvo za sve obvezujuće, što je minimalna mjera<br />
ljudskosti za sve. Djelovati sukladno toj ljudskoj<br />
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.
Change language