Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.<br />
Vjersko iskustvo u zanosu ostvarenja međureligijskog<br />
dijaloga iznjedrilo je pokušaj ostvarivanja<br />
dijaloga na praktičnoj razini razmjenom<br />
izvanrednog vjerskog iskustva. U tom su<br />
prednjačili katolički monasi nastojeći ostvariti<br />
teorijski doprinos prevođenja katoličkih dogmi<br />
teološkim rječnikom drugih religija i koristeći<br />
molitvene metode monaških zajednica istočnih<br />
religijskih tradicija. Na kraju se pokazalo kako<br />
„radikalno sudjelovanje na religioznom iskustvu<br />
‘drugoga’ ne jamči po sebi da će se sugovornici<br />
međureligijskog dijaloga složiti oko zajedničkog<br />
i neproblematičnog poimanja zadnje stvarnosti<br />
te da će to, navodno, ‘zajedničko iskustvo Boga’<br />
predstavljati temelj i polazište njihova dijaloga.<br />
Naprotiv, dijalog na tim razinama neizostavno je<br />
praćen, kada je riječ o kršćanima, teško uklonjivom<br />
napetošću između domicilnog kristološkog<br />
iskustva i novih iskustvenih uvida. A da ne govorimo<br />
o doktrinalnom dijalogu“ (Bižaca 1997:<br />
36). Pokušaj iskustvenog dijaloga utemeljenoga<br />
na molitvi koja ulazi u mistična iskustva monaha<br />
ipak je teško primjenjiv na razini pučkog pobožnog<br />
izričaja.<br />
Različiti su načini i razine odvijanja ekumenskoga<br />
i međureligijskog dijaloga između hijerarhijskih<br />
službenika, teologa i vjernika laika.<br />
Strukture dijaloga u Bosni i Hercegovini čine<br />
teološka učilišta, časopisi i vijeća koja osnivaju<br />
vjerski poglavari za aktivnosti na području ekumenizma<br />
i međureligijskog dijaloga te razne nevladine<br />
organizacije (Zovkić 2000). Uglavnom,<br />
sva institucionalna dijaloška djelovanja naglašavaju<br />
pomirenje i izgradnju mira kao svoje ciljeve,<br />
a da bi „religijske zajednice obavile svoju<br />
mirotvornu funkciju, što dakako nije njihova temeljna<br />
zadaća gledom na istinsku narav njihova<br />
poslanja, one moraju posegnuti za ekumenskim<br />
dijalogom. A ti su novi fenomeni u mnogome sekularizirani<br />
i podsjećaju na političke sporazume<br />
i nagodbe. Zbog toga, kako to naglašava čuveni<br />
hrvatski sociolog religija Jakov Jukić i primjećujemo<br />
stanovitu diskrepancu između službenog<br />
međureligijskog dijaloga i pučkoga prijateljstva<br />
ljudi različitih konfesija. Ta dva puta ne mogu<br />
skupa, jer ni ekumenizam njihovih uvjerenja nije<br />
jednak: u prvih (Vijeće) više političan, u drugih<br />
(vjernici) više religiozan“ (Silajdžić 1999: 213).<br />
Diskrepancija između institucionalnoga ekumenizma<br />
i međureligijskoga dijaloga hijerarhij-<br />
skih predstavnika religijskih zajednica i teologa<br />
„dijaloga odozgo“ i pučkog prijateljstva „dijaloga<br />
odozdo“ više je u njihovim ciljevima nego<br />
metodama. Osnovni cilj u institucionalnim dijaloškim<br />
aktivnostima je mirotvorstvo, a poticaj<br />
tih susreta je „duboka čežnja za mirom te snošljivim<br />
i solidarnim suživotom među narodima<br />
i religijama“ (Bižaca 2011: 274) kako su opisani<br />
motivi prva dva susreta u Asizu (1986. i 2002.) u<br />
najavi trećega susreta 2011. godine.<br />
Ekumenski dijalog kroz religiozno iskustvo u<br />
molitvenim činima, za razliku od izvanrednih i<br />
radikalnih molitvenih metoda, mnogo je umjereniji<br />
i prihvatljiviji i nehijerarhijskim pripadnicima<br />
religijskih skupina, prema onome kakav<br />
je ostvaren na najvišoj razini vjerskih autoriteta<br />
u Asizu kada se prvi put, 27. listopada 1986.,<br />
okupilo šezdeset sedam poglavara dvanaest različitih<br />
religijskih zajednica i Crkava. Skup se<br />
odvijao tako da su uz zajednički post za mir u<br />
svijetu pojedine religije ili kršćanske Crkve molile<br />
odvojeno na posebnim mjestima Franjina<br />
grada a zatim su se skupili u bazilici da slušaju<br />
molitvu jedni drugih (Zovkić 1998: 102). Način<br />
ovakvih molitvenih susreta nazvan je asiški model<br />
(Kushcel 2011: 7).<br />
Papa Ivan Pavao II. susret u Asizu nazvao je<br />
hodočašćem dva dana poslije skupa u pozdravnom<br />
govoru na prijemu sudionika rekavši: „Pošli<br />
smo na hodočašće u Asiz zato što smo svi bili<br />
uvjereni da različite religije mogu i trebaju pridonositi<br />
miru“ (citirano prema Zovkić 1998: 103).<br />
Koncentriranjem na molitvu, meditaciju, post i<br />
hodočašće vjerski poglavari su iz vlastite religiozne<br />
baštine „u određenom smislu mobilizirale<br />
svoje duhovne resurse i forme izražavanja za<br />
promicanje svjetskog mira“ (Kuschel 2011: 7).<br />
Institucionalni „dijalog odozgo“ u religioznom<br />
iskustvu vjerskih poglavara kao osnovno<br />
obilježje ima oblik dogovorenoga susreta zajedničkog<br />
sudjelovanja u religioznom činu, na istom<br />
mjestu i u isto vrijeme, molitvenim formulama<br />
koje izviru iz različitih religijskih sustava i ne<br />
dokidaju njihova vlastitoga religijskog identiteta.<br />
Asiški model molitvenih susreta kao karakteristika<br />
„dijaloga odozgo“ u Olovu mi nije poznat,<br />
ali oblik institucionalnoga dijaloškog procesa<br />
događa se u dijalogu života i djela u interakciji<br />
imama i franjevaca na službi u marijanskom<br />
svetištu.<br />
157
Change language