Kalendar prikazanja

Ono što je tako lukavo i vješto pripremljeno u bole-sničkoj sobi, na mjestu prikazanja pojačava
svoje djelo-vanje zajedničkim osjećajima bezimenog, ali jednako ras-položenog mnoštva onih koji
vjeruju u čudesa. To smo već opisali. Isus, Marija i sveci »osjećaju« se na cilju spasonos-nog
putovanja jače nego ikada prije u kršćanskoj svag-dašnjici, čak jače nego u zavičajnoj crkvi.
Događaju se — povremeno — iz motiva koji su nam poznati — izlječenja... kakva se, u drugim
okolnostima i S drugim znamenjem, stalno zbivaju i drugdje.
Duhovni iscjelitelji
U Americi, Evropi i Aziji ima nekoliko tisuća »duhovnih iscjelitelja«. Upoznao sam desetak takvih
Ijudi, i ustanovio da su spremni da pomognu, često plahi i uvijek skromni, te da se bave svojim
zanimanjem bez vjerskog kulta i sve-čanog ponašanja. Razumije se, za svoje djelovanje uzimaju
honorar, jer nisu sveci i ne mogu živjeti od zraka i Ijubavi. — 1 ja s.am bio sumnjičav prema
njihovim, fizikalno-medi-cinski neodređenim Ijekovitim moćima. Stoga sam se u jednom restoranu
u Aarauu sastao s mladim, čilim, u mojoj švicarskoj domovini poznatim duhovnim iscjelite-Ijem:
Marcusom Broglerom. Zadirkivao sam ga i upitao da li i on vjeruje u svoje čaranje. Tada je ustao i
postavio se iza mene. — Što radiš tu? — rekoh mu. — Ostani sje-diti u istom položaju — odgovorio
je. — Neću te ni do-dirnuti. — Pio sam pivo. Nije prošla ni minuta, a meni se učinilo kao da mi
netko vrućim glačalom prelazi po kra-Iješnici gore-dolje. Okrenuh se. Marcus se vrati na svoje
mjesto, naruči još jedno piće i zapita podrugljivo: Jesi li sada osjetio čaroliju?
Dakle, živimo baš usred labirinta od čarolija i čudesa. Poput toplih žemički stižu iz krušnih peći
velike ko-njunkture pečeni i polupečeni, više ili manje ukusni kruščići — točnije: stižu iz tiskara
knjige koje izvješćuju o tajanstve-nom djelovanju telekineze i telepatije, koje nastoje čuda spustiti na
sag pod našim nogama ili ih objasniti kao izvediva, koje javljaju o radu »duhovnih kirurga« s
Filipina i koje obrađuju široko polje parapsihologije. Kad bih htio pridonijeti nešto tim istraživačkim
oblastima, bilo bi to kao da dajem sove Ateni, precizne kronometre Ženevi, elegantne žene Parizu ili
pivo Munchenu. Ostajem unutar zastavica kojima sam označio svoje područje: PRIKA-ZANJA.
Neistrunuta tijela svetaca
Yogananda Paramahansa, koji je pisao vrlo pametno o sugestivnom liječenju, umro je 7. ožujka
1952. u Los Ange-lesu. 0 njegovu se tijelu izvješćuje — što se vrlo često do-gađa poslije smrti Ijudi
koje smatraju svetima — da se nakon tri tjedna nisu vidjeli nikakvi znaci raspadanja. Harry T. Rowe,
upravitelj groblja Forest Lawn Memorial Park u Los Angelesu, zaključio je u svom izvještaju (41):
»Izostanak bilo kakvih znakova raspadanja na tijelu Yoganande Paramahanse za nas je najneobičniji
slučaj u cjelokupnoj našoj praksi... Ni dvadeset dana nakon nje-gove smrti nisu se mogli ustanoviti
nikakvi znaci tjelesnog raspadanja... Cijelo se vrijeme nije mogao zamijetiti nikakav smrad truleži...«
Materijal od kojeg se stvaraju sveci!
Inge Santner javlja u ciriškom časopisu »Die Welt-woche« (42) o predavanju koje je bečki
psihijatar i neurolog dr Gerhard Kaiser, docent sudske medicine na Salcbur-škom sveučilištu, održao
na Bečkoj katoličkoj akademiji.
Dr Kaiser se pozabavio pitanjem zašto sveci nisu de-setljećima m stoljećima nakon smrti izgubili
svoj tjelesni oblik. Kurt Tucholsky (43) piše u divnu izvještaju o Lour-desu u svojoj »Knjizi o
Pirenejima« ovo: ..........