Kalendar prikazanja

li se ta pojava, koja se opaža očima, može i fotografi-rati; sa svojom ženom Valentinom prihvatio se
muko-trpnog rada.
Kirlianova fotografija, koja se danas upotrebljava po-svuda, pokazuje takozvani Kirlianov efekt. U
poljima iz-mjenične struje visoke frekvencije, koja su neškodljiva za Ijude, životinje i biljke,
dobivaju tijela luminiscenciju, svjetlosnu pojavu, koja se može prikazati fotografski a nije izazvana
povišenom temperaturom. Naziva se i »hladnim sjajem«.
Kako bi se tek nagovijestili fenomeni koje Kirlianova fbtografija može učiniti vidljivima, spomenut
ću snimke na kojima se vidi rascvjetala biljka s mnogo cvjetova i zatim ista biljka pošto je odrezan
jedan cvijet: ondje gdje se nalazio cvijet, vidio se još djelić sekunde nakon rezanja njegov obris,
premda ga više nije bilo. U međuvremenu su širom svijeta napravljene bezbrojne snimke prema
meto-dama koje se osnivaju na Kirlianovu efektu: na njima se vide oko čovječjeg tijela zrake koje se
ne mogu opaziti okom.
Postoji, na primjer, jedna snimka koja je napravljena nakon amputacije šake: na fotografskoj su se
ploči poja-vili obrisi te amputirane šake. Najčudnije je ovo: na di-vanu je ležao jedan čovjek, zatim
je ustao i otišao; na fo-tografiji koja je snimljena u istom času, vide se obrisi tog čovjeka u onom
položaju u kojem je maloprije ležao na divanu. Tu izaziva, očito, neka nepoznata sila fizikalan
fenomen. U daljem će razvoju nastati iz tog sasvim nova kategorija za Ijude, jer je fotografirana aura
— ili ma što to bilo — vrlo različite kvalitete, to jest: jasnoće.
Gdje počinje svijet duhova?
Mene neprestano zapanjuje kako se nerazumljiva priop-ćenja iz mitova i svetih zapisa iz dana u dan
pokazuju sve više kao stvarnost. Govorilo se o auri, zrakastom sjaju ko-ji okružuje određene osobe
— i ona postoji! Može se fotografirati. Kako nastaje Kirlianov efekt, načelno je razjašnjeno. Fizičari
ne poriču da svako tijelo manje ili više »zrači«. Kirlian je, međutim, (^krio postupak kojim se ta
zračenja mogu snimiti.
No, kakav je odgovor na »fenomenalno« pitanje kako može tijelo kojeg više nema (odrezan cvijet,
amputirana šaka, čovjek koji je otišao) još kratko vrijeme zračiti, dakle biti »aktivno« na starom
mjestu? Jer, uvijek je tijelo, tako bi trebalo zaključiti, uzrok zračenja. (Zar je možda obrat-no?)
Kamo se zrači ta energija?
U fizikalnom smislu svako je zračenje »materijalno«;
to vrijedi i za svjetlosna zračenja (kvanti) i sve vrste kor-puskularnih zračenja (zračenja čestica).
Energija zračenja se raspada. U što se raspada? Prema principu energije, ona se ne može rasplinuti u
NIŠTA. Tu ni atomska fizika ne zna dalje: utvrđivanje određenih atomskih čestica na-kon njihove
energetske pretvorbe nije moguće. Jedan fizičar, koji radi u evropskom institutu za atomsko istraživanje
CERN u Ženevi, rekao mi je (zamolivši da mu ne spominjem ime):
»Za nas tu počinju nadzemaljska stanja. Opažamo od-ređena djelovanja i pokušavamo ustanoviti
zakonitost. No, na pitanje o uzrocima tih djelovanja ne možemo odgovoriti. Tu počinje, očito, svijet
duhova.«
Je li se dr Leonid L. Vasiljev, redovni profesor psiholo-gije na Lenjingradskom sveučilištu i nosilac
Lenjinova
ordena, pomirio sa situacijom ili je izrazio nadu kad je rekao:
»0tkriće ESP*- energije bit će isto tako važno kao i otkriće atomske energije.
Jesu li prikazanja vezana uz mjesto i vrijeme?
Prividno zaobilazni put preko parapsiholoških fenomena do prikazanja nije zaobilazni put.
Prikazanja jesu para-psihološki fenomeni. Podloga svakom prikazanju jest ener-gija. Odakle stiže
ona? Što navodi (u smislu: uzrokuje) nekoliko milijardi atoma da se u određeno vrijeme na