Kalendar prikazanja

sebe priznavanje »pravih« čudesnih izlječenja preko prikazanja uz sudjelovanje svete obitelji i
pratnje koja pjeva aleluju.
Nekršćansko Hječenje voljom, koncentracijom i »vjerovanjem«
Paramahansa Yogananda (32) ubraja se među najčuvenije jogije našeg doba. »Self-Realization
Fellowship«, koje je on osnovao 1917. i koje je rašireno širom svijeta, zastupa potpuno razborita
gledista, koja se temelje na osnovnoj misli velikog jogija:
»Bog pomaže onima koji pomažu sami sebi. On vam je dao snagu volje i koncentracije, vjeru,
razum i zdrav čovječji um, kako biste pri svim tjelesnim i duševnim patnjama mogli pomoći sami
sebi; treba da iskoristite sve te sposobnosti dok ga istodobno zovete da vam po-mogne. Kad molite
ili primjenjujete zdravu meditaciju, uvijek si govorite da se služite svojom vlastitom, ali od boga
danom, snagom kako biste izliječili sebe ili druge.«
Yogananda je vrlo dobro poznavao psihološke zakone djelovanja:
»Nikada se ne može unaprijed znati kad će nastupiti izlječenje, pa se stoga ne smiju postavljati
nikakva vre-menska ograničenja. 0 trenutku izlječenja odlučit će vjerovanje, a ne vrijeme. Konačni
rezultat ovisi o pra-vilnom buđenju životne snage i svjesnom i podsvjesnom raspoloženju te osobe.«
Te spoznaje jednog jogija, kojem je posvećena voda (koja vrijedi kao sakramentalna; dodano joj je
malo soli) tako strana kao katoličkom svećeniku još i danas bračna sreća, pogađaju bit čudesnih
izlječenja iz sasvim nekršćanske vjere, koja je, moglo bi se reći, znanje o odlučnim procesi-ma
autosugestivnih izlječenja. — Yogananda daje svojim drugovima uputu kakva se ostvaruje na svim
mjestima pri-kazanja i čudesa:
»Ne zaboravite da treba da spasonosne riječi izgovarate pravilnim naglaskom, najprije glasno, a
potom sve tiše, dok ih ne budete još samo šaptali, i da su prije svega potrebne velika pažnja i
prednost. Na.taj način vodite misli, u istinitost koje ste duboko uvjereni, iz sluha u svijest... a odande
u podsvijest ili automatsku svijest. Tko posjeduje potrebnu vjeru, na taj će se način izlije-čiti...«
Nisam nikada čuo — a i ne mislim — da je Yogananda ikada bio u Lourdesu, ili u Fatimi, ili na
nekom drugom mjestu prikazanja. Pa ipak, njegova je metoda baš onakva kakva se primjenjuje
ondje: mnoštvo Ijudi koje se okuplja na velikim trgovima, glasno pjeva korale, moli krunicu ili
govori druge pobožne izreke; što je bliže mjesto čudesa,
to je manje glasnih zborova; njihova pažnja i predanost već se uspravljaju prema cilju; ono što žele,
prodrlo je »iz sluha u svijest«; sada se još samo šapuće, a pjesme se tek tiho pjevuše. Međutim,
»vjera« je posve budna i usredo-točena.
Ponajčešće je dovoljna ta vjera u djelovanje Ijekovite me-tode, na mjestima prikazanja vjera u čudo.
Zapravo, pod-svijest (odnosno, »automatska svijest«) izaziva kemijsko--električne funkcije mozga:
»Kad živčani impulsi... stignu u mozak, potaknu različite kemijske reakcije« (Campbell).
Činjenica da već vjerovanje u djelovanje nekog medika-menta može donijeti izlječenje mnogo se
puta potvrdila pri kliničkom iskušavanju novih lijekova: osobe se podijele u dvije kontrolne skupine;
jedna dobiva novi preparat, a druga placebo (imitacija novog medikamenta, bez ikakva djelovanja,
ponajčešće šećerne pilule »namirisanog« okusa, istog oblika i iste boje). Leslie M. LeCron otkriva
rezultat:
»Pri tome se ustanovilo da velik dio kontrolne skupine reagira na placebo baš kao i oni koji su
uzimali pravo sred-stvo. To se djelovanje osniva na sugestiji.«
Ono što Vogananda Paramahansa spominje pri uspješ-nom liječenju kao vjeru, snagu volje i
koncentracije, me-dicina naziva pravim imenom: sugestija. Jogiji i liječnici nemaju nikakve veze s
kršćanskim čudesnim vladanjem, ali znaju kako nastaju »čudesa«.
Paracelsus je to znao prije 450 godina