Kalendar prikazanja

atomskog modela. On mu se u jednom prikazanju pokazao. — Znamo odakle vjerski zanesenjaci
dobivaju svoje optičke i akustične signale.
Moje je gledište da su fizičarov »san« izazvali izvanze-maljski impulsi. Iz nesvjesnog su dozvaii
ondje progra-miranu »sliku« — uslijed psiho-feedbacka bješe model atoma pri ruci. Bohrov je
mozak bio izvježban za taj izuzetni slučaj! — Treba se osloboditi budalaste misli da su prikazanja
vjerska povlastica. Dakako, samo ako se prihvaća preuzetno vjersko polaganje prava na prikazanja.
— Velike ličnosti iz intelektualnog svijeta nisu dovoljno lukave da izvuku korist iz svojih vizija.
Sinula im je, eto, iznenada jedna misao... »ugledali« su, iznenada, sasvim jasno »pred očima«
rješenje jednog davnog problema... njihovo nesvjesno im je prišapnulo nešto,i to je »unutrašnji glas«
razgovarao s njima. Sindrom mnogobrojnih vizija nazivaju jednostavno »genijalnom zamisli«.
Kakva bi sve-ca bila stvorila od Alberta Einsteina neka crkvena organi-zacija da je, kao jedna od
njezinih ovčica, iznenada i na-dahnućem dobio svoje genijalne misli! Ta teorija rela-tivnosti tako je
čudesna da je fenjer, kojim se tu rasvjetljuju i vrlo skrivene tajne, zacijelo iz suše nekog člana svete
obitelji.
Što vide vidovnjaci
Čini mi se da je situacija jasna. Izvanzemaljski impulsi po-tiču mozgove da stvaraju prikazanja. No,
prikazanje nije izvanzemaljsko: ono »otkriva« vidovnjakovu idealnu sliku. Arapski vidovnjak »vidi«
Muhameda ili njegovu najmlađu kćerku Fatimu, Hindus »vidi« Brahmu, Višnu ili Šivu, Indijanac
svog Manitua... a katolički vidovnjak »vidi« Isusa, majku Mariju, anđele i svece sa svim klerikalnim
dodacima. Svaki primatelj prikazanja reproducira svijet vjerskih predodžbi koji mu je usađen
odgojem.
Dopre li vijest o nekom prikazanju kršćanskog soja u javnost a dovoljno je misteriozna i privlačna,
tada se sa crkvene strane prihvati (ako sve pristaje u tradicionalnu shemu) ili se odlučno odbije ako
se vidovnjak ne složi s verzijom koja je postavljena ekstrapoliranim pitanjima.
U trenutku kad vidovnjak dospije u područje izvan-zemaljskog impulsnog polja — ja bih ga tako
nazvao — postane medij; ne može izbjeći impulse koji mu stižu u mozak. Tada mozak počne
stvarati likove koji su vidljivi samo njemu. Prikaze mogu biti nematerijalne ili materi-jalne
(ektoplazmatične materijalizacije) — za vidovnjaka su one uvijek istinite. Nedolično je kad instance
koje se nalaze izvan toga, prisvajaju sebi pravo da sude o tome koja su prikazanja istinita a koja nisu.
— Ne zahtijeva Majka Božja: »Molite krunicu!« Taj je plakatni poziv na vjerskoj tapeti kojom je
ukrašen duševni život kršćanskog vidovnjaka. Odande uzima on i slike Gospe, arhanđela i svetaca
koji postaju objekt njegova prikazanja.
Što osjećaju vidovita djeca
Što se zbiva u mozgovima mnogobrojne vidovite djece?
»Nešto« bljesne u mozgu (zračenje izvanzemaljskog im-pulsnog polja), ponovi se, i dijete osjeti
strah. Traži utočište. Neočekivano ga ispuni osjećaj smirenosti i sigur-nosti. »Vidi« maglu, tanke
koprene što se miču, zrak kao da treperi, negdje sja svjetlo. Te nestvarne utvare popri-maju
»iznenada« oblike u kojima bi dijete htjelo razabrati njemu bliske portrete Isusa Gospodina ili
Djevice Marije. Napokon, napokon vidi u skrivačici dobro poznate likove. Od njih »čuje« rado
poruke o Ijubavi, miru i povjerenju. Obuzima ga osjećaj sreće, htjelo bi se priljubiti uz te likove.
(Veze brže od svjetlosti proizvele su u podsvijesti i nad-svijesti titraje, uspostavljena je veza s
izvanzemaljskim bi-ćima. Impulsi su izazvali samo slikovite [nijeme] predodžbe mira, Ijubavi i
sigurnosti, koje je zatim djecji mozak našao u likovima svete obitelji.)
U zapisnicima sa saslušanja vidovnjaka to izgleda ovako: