Kalendar prikazanja

Materijalizacije kakvih je bilo mnogo puta u slučaju Eve C., nemaju sa spiritizmom* baš nikakve a i
s okultizmom** tek vrlo ograničene veze, jer su te fenomenalne pojave bile vidljive, opipljive i
mogle se snimiti. Ono štoje u opisanom slučaju uspjelo i ispitalo se, zacijelo nije jedinstvenost.
Fenomen se mogao i može ponoviti. Ja ne sumnjam u dokumentarne izvještaje dra von Schrenck-
Notzinga i znanstvenika koji su sudjelovali pri tome — samo postav-Ijam pitanje koje se tada nije
još pojavilo u raspravi: Koji je oblik energije tu djelovao? Eva C. je na tim seansama bila hipnozom
dovedena u trans, dakle u stanje svijesti koje isključuje slobodno odlučivanje. Kao oblik energije (za
stvaranje materijalizacija) može se zamisliti podsvijest, iako to za sada još nije dokazano. No, ne
dolaze li, možda, u obzir pretvoreni oblici energije pokojnih? Oprostite, ni.je
* Spiritizam tvrdi da se fenomeni koje zastupa svode na uplitanje duhovnog svijeta u ovaj svijet.
*• Latinski: occultum == skriveno — Učenje da u današnjoj naučnoj sistematici nema prirodnih i
psihičkih činjenica koje spadaju u nju. Danas se nastoje okultne pojave ispitati znanstvenim
metodama.
to baš tako apsurdna pomisao; to je, zapravo, dosljedno uvođenje »teorema o energiji« u do sada
gotovo neistra-ženo novo područje. Ako se svi oblici energije mogu pre-tvarati jedan u drugi — a to
je jedan od vrlo malobrojnih prirodnih zakona koji se potpuno priznaju i ne pobijaju! — onda je
pretvoriva i energija svijesti pokojnih.
Tisućljećima se, izuzmu li se maglovite filozofske i re-ligiozne spekulacije, nije znalo što se poslije
smrti događa sa sviješću. (»Duša« putuje u nebo. Dakle, besmrtnost se uvijek pripisivala svijesti =
duši!) Suvremeno se istra-živanje priprema da oprezno ukloni crne marame što su prostrte preko
tobože neobjašnjiva misterija, a ono što je već do sada iznijelo na vidjelo dokazuje, čini se, da svijest
(ergo: energija svijesti) pokojnih nipošto nije »mrtva«! Je li, možda, takva energija svijesti pokojnih
djelovala i pri »čudu s hostijama« u noći 18. srpnja 1962. u Cara-bandalu, kad se na jeziku
djevojčice Conchite materijali-ziralo nešto poput hostije? — Gdje su danas istraživanja tih
fenomena?
Izvještaji s »drugog svijeta«
Prividne smrti nastaju pri zastoju disanja zbog paralize centra za disanje (asfiksija), pri srčanim
infarktima, ozlje-dama u nesrećama (traume), otrovanjima ili poslije greeva itd. Kao što izvješćuje
Jean-Baptiste Delacour (7), svi koji su spašeni takve prividne smrti izjavljuju da su za pri-vremenog
boravka na »dnigom svijetu«, doduše, zadržali svijest, ali je bila potpuno drukčija nego njihova
»živa« svijest. Onostrani se svijet osjetio kao bezvremenski, kao nekakav svijet titraja, harmonija i
boja, kao svijet u kojem očito bezbrojne svijesti saobraćaju međusobno, razgo-varaju međusobno i
— bestjelesne i bez osjetila — vide druge i mogu s njima izmijeniti sjećanja. Svima koji su se
vratili s »drugog svijeta« bio je nagli povratak na tvrdo tlo ovozemaljskih činjenica neugodan,
mrzak i odvratan. »Na drugoj je strani« sve bilo neizmjerno Ijepše.
Liječnici kažu da su takvi opisi ponovo oživjelih nevažni i bezvrijedni kao izjave o »drugom
svijetu«, jer u mozgu prividno mrtvih još funkcionira razina svijesti i iz dubo-kih slojeva mozga
donosi kratkotrajno »mrtvima« varljive slike iz svijeta bajki.
Ako su liječnici u pravu, onda je to za mene gadna mi-sao: ležim dolje u svom drvenom apartmanu,
ličinke i crvi goste se mojim mesom, a dublji slojevi mog mozga još rade. Vrlo neugodno. Tko zna
kako dugo rade? To se, hvala bogu, pri stvarnom egzitusu događa brže nego kod prividno mrtvih...
No, što je s energijom svijesti onih osoba koje su već godinama i desetljećima mrtve?
Transcendentalni glasovi