Kalendar prikazanja

Francesco Forgione se rodio 25. svibnja 1887. u Pietrel-cini — a umro je kao pater Pio 23. rujna
1968. u samostanu San Giovanni Rotondo, gotovo na dan pedeset godina pošto je dobio
Gospodinove brazgotine« (13).
0 Francescovoj se mladosti, namjerno ili slučajno, zna malo; on je govorio o sebi da je bio
»maccherone senza sale« (mlitav momak). Kapucini ne govore o razvitku svog »svetačkog brata«,
ali je već za vrijeme njegova novi-cijata prodrla van glasina da se mladi brat ističe »neobič-nim
fenomenima«, jer se »taj blijedi i izmožđeni novak da-nima i danima odriče jela... U Venafm živi 21
dan samo od svete pričesti«. Zbog lošeg zdravlja pati od iznenadnih napadaja groznice, pri čemu
»redovno pucaju samostanski termometri«; pater bolničar je upotrijebio stabilan termo-metar iz
kupaonice, na kojem se živa popela na 48 (!) stupnjeva. Noći u samostanskim ćelijama bijahu
uzbudljive. »Sa svih su se strana pojavljivala strašna čudovišta kad bi on, slušajući sveto pravilo,
pokušao malo počinuti.«
Brazgotine u vinogradu Pater Pio je radi oporavka boravio na seljačkom imanju svojih roditelja.
Dvadesetog rujna 1915, kad ga je majka pozvala na ručak, izašao je iz kolibe u vinogradu »mašući
rukama kao da se opekao«. Majka ga je upitala što se dogodilo, a on joj je odgovorio da osjeća samo
neznatno bockanje. »Međutim, pater Pio je upravo dobio nevidljive brazgotine«, piše u knjizi koja je
dobila najviši crkveni imprimatur. Ti se nevidljivi madeži kasnije otvoriše i pro-krvariše dok je u
zbom svoje braće sjedio u posljednjem redu. Kad je istupio, krvarile su mu ruke, na stopalima se
vidjele brazgotine a na desnom boku duboka rasjeklina.
»Pater Pio 6 un santo!« uzviknula je gomila. Pater Pio je svetac.
Snimci brazgotina dospješe pred Sveti oficij. (Danas ured Vjerske kongregacije, prije sveta
inkvizicija.) Pateru Piju narediše da ga pregledaju liječnici i da izbjegava zna-tiželju vjernika.
Liječnici su ispitivali i zapečatili madeže zavojima. Napokon se ustanovilo da »ta vrsta lezija«
(ozljeda) izmiče »zahvatu znanosti«. Pater Pio je svaki dan gubio punu šalicu krvi. Danju je nosio
preko vidljivih madeža kestenjaste rukavice.
Univerzalna nadarenost Pater Pio je posjedovao gotovo sve sposobnosti koje bi znanost danas
obuhvatila skupnim pojmom »parapsiho-loški fenomeni«. Bio je istodobno vidovnjak i prorok, telekinet
i telepat, čudotvorac i iscjelitelj na daljinu. Nije znao engleski jezik, ali je razumio što su mu
govorili ame-rički momci. Znao je već unaprijed što će mu skrušeni župljani priznati ili prešutjetj.
Jednom je čovjeku rekao bez okolišanja da se bavi mišlju da ubije svoju ženu. A jednoj ženi, koju je
očekivala teška ginekološka operacija, spontano prestadoše krvarenja, i pater Pio joj je prorekao da
će roditi sina. Godinu dana kasnije donijela mu je u samostan dječaka.
Alberto de Fante, službeni kroničar San Giovanni Rotonda, izvještava da je neki čovjek u Pijevoj
ispovjedao-nici molio pomoć za svog nećaka nevjernika, koji se borio sa smrću i od kojeg su
liječnici digli ruke. Dvadeset četiri sata kasnije je nećak »nepobitno« izliječen.
Jednu ženu koja je, pošto joj je ured za predbilježbe odredio tri dana čekanja — jer je Pio bio
uvijek zauzet nekoliko tjedana unaprijed, htjela skratiti to Čekanje tako što se, glasno plačući,
ugurala u gomilu, zaustavio je pater Pio i zapovijedio joj da brzo pođe kući jer je sve u redu.