Kalendar prikazanja

To zapanjuje.
Postoje iz Carabandala fotografski snimci i magneto-fonske vrpce. Izvršena su razna ispitivanja, čak
je i Vjerska kongregacija preslušavala. Svi su ispitivači potvrdili pot-punu podudarnost, čak i u
sićušnim pojedinostima, izjava četiriju djevojčica. Conchitu je primio papa.
Ne poriče se da su postojali neki »događaji«, ali se za njih pronašlo prirodno objašnjenje. Poželjno
bi bilo da se u službenim crkvenim ocjenama ne utvrđuje samo ono što nije smjelo biti, već i ono što
je moglo biti. Uostalom, i radi vjernika.
Svakako, neću se iznenaditi ako se zbivanjima u Ca-rabandalu za jedno desetljeće ili kasnije, ipak,
dade pot-vrda o »velikom cudu«. Mudra kao što jest, Crkva se, duga daha, ne žuri; mogla bi od
puste mudrosti i taktike postati kratka daha. Kad jednog dana bude trebalo efektuirati čudo, možda
će Mari-Cruz kazati (ili to ostaviti u oporuci) da je radi »iskušavanja vjernika« morala, po izravnom
nalogu iz neba, lagati i opozvati svoje riječi. — Ostale se tri djevice za to vrijeme pripremaju u
svojim samostanima za polusvetice, te će u pogodnom trenutku objelodaniti ono pravo.
Ne samo tog dana. Čak 33 puta pokazala se Gospa djeci, ponekad i dvaput dnevno.
Beauraing se uzbudio. Ljudi su se lijepili za djecu Degeimbreovih. Doduše, nisu (opet) vidjeli ništa,
ali su, zaustavljena daha, pratili dijaloge što su ih djeca vodila s nevidljivom. Tako su 2. prosinca
čuli jedno dijete kako pita: — Jesi li ti čista Djevica? — Priopćilo je zabezeknu-tim promatračima
da je Gospa kimnula potvrdno. — Dva-deset trećeg prosinca zanimalo je djecu zašto je Djevica
došla baš u Beauraing. Odgovor bješe vrlo privlačan: — Da bi se hodočastilo ovamo!
Trećeg se siječnja 1933. Madona pojavila posljednji put. 0 tom je rastanku svako dijete pričalo
drukčije. To je neobično, jer su inače izvještaji uvijek gotovo podudarni.
Albertu je Gospa kazala: — Zbogom! Bog vas pratio! — Gilberti: — Obratit ću grešnike! — Andrei
— Ja sam Majka Božja, kraljica neba! — Femanda je najimpresivnije do-živjela rastanak: najprije
je vidjela kako se rasprsnula de-bela, dugoljasta i vatrena kugla, a tek tada ju je zapitala Marija: —
Voliš li mog sina? Voliš li mene? Onda se žrtvuj za mene!
Ni jedno dijete nije čulo ono što je Djevica istodobno priopćila ostalima troma. Gledaoci su
doživjeli nešto utje-šno: tvrdili su da su čuli prasak kugle.
Marija nema razumijevanja za djecu?
Djecu su pregledavali i ispitivali liječnici i psihijatri, pre-slušivale vlasti, iskušavali od jutra do
mraka roditelji. Nisu se pojavila — sve do rastanka — nikakva protuslov-Ija, svako je dijete davalo
jasne iskaze. Međutim, odrasli ih nisu razumjeli. »Većina zaboravi svoje djetinjstvo kao nekakav
kišobran i ostavi ga negdje u prošlosti. Pa ipak, ni četrdeset, ni pedeset kasnijih godina učenja i
iskustva ne znače toliko koliko duševna vrijednost prvog desetljeća.« (Erich Kastner)
No, ni Djevica kao da ne zna baš mnogo o dječjoj psihologiji. »0bratit ću grešnike!« zvuči prije
kao pri-jetnja negoli kao utjeha. Kako je nepristupačno predsta-vljanje: »Ja sam Majka Bozja,
kraljica neba!« Kako su tašta pitanja: »Voliš li mog sina? Voliš li mene?« Kako je nemilosrdan
zahtjev: »0nda se žrtvuj za mene!« Zar je to nježan majčinski način razgovaranja s djetetom? Ne bi
li bilo bolje da se takvi zahtjevi postave nekom visokom eospodinu iz svete Vjerske kongregacije
koji je moćan, umjesto preplašenu djetetu?
Zašto mora Madona, zapravo, zbunjivati simbolima? Na primjer, trima ružama? Znam, Crkva ima
objašnjenje:
bijela ruža simbolizira duh molitve, crvena duh žrtve, žuta duh pokore. Zašto se Djevica ne izražava
jednostavno, bez tajanstvenosti, razumljivo djeci? Čemu simboli koje mora-ju tumačiti tek teolozi?
I, koje će, dabome, protumačiti onako kako oni žele. Međutim, ako se već služi formula-cijama koje
djeca ne mogu razumjeti i koje su namijenjene odraslima, zašto to onda ne kaže odraslima izravno?
Meni se u svim tim priopćenjima ne sviđa ni to što se uvijek predočuju stepenice nebeske
hijerarhije. Zar te povlastice nikada ne prestaju? Razumije se, u Beauraingu je 1933. sagrađena
crkva u kojoj od tada kip »Naša Gospa, majka zlatna srca« izaziva izlječenja i saslušava zagovore
svih vrsta (16).