Kalendar prikazanja

Prikazanje kao socijalni slučaj
Slijedeći se događaj zbio u Belgiji u selu Banneux, koje se nalazi u Ardenima, istočno od Liegea, a
ima 350 sta-novnika. Obitelj Beco je početkom tridesetih godina živjela sa svojih šestero djece na
drugom katu bijedne radničke kuće. Otac Beco nije bio katolički vjernik (prilika za obraćanje!), te je
htio da njegova mala Marietta, kojoj bješe 12 godina, ne bude religiozno odgojena; savjetovao joj je
da više ne prisustvuje vjerskoj obuci. — Prečasni je rektor Jamin molio s ostalim vjernicima za
izgubljenu ovcu, onako kako se u katoličkim molitvama uvijek moli za otpadnike.
Petnaestog siječnja 1933. čuvala je Marietta već usnulu braću i kroz prozor, prekriven ledenim
šarama, gledala u snježnu noć, jer još nije došao kući njezin mlađi brat. Tada se zbilo ono.
S desne strane, u vrtiću, ugledala je Marietta nešto što se micalo poput lepršave koprene, a onda je
uskoro počelo tinjati neko svjetlo u kojem se pojavila, malo nagnuta ulijevo, divna žena sklopljenih
ruku. Pozvala je majku, koja je, također, imala za tren dojam da vidi neku ženu zastrtu velom.
Marietta je ispričala: — Ona ima na sebi snježnobijelu haljinu, nabranu od plava pojasa prema
dolje; krajevi pojasa vise sprijeda. Glava je pokrivena bijelim velom, koji pada na ramena i ruke.
Desno joj je stopalo golo i na njemu je zlatna ruža. Preko desne ruke visi krunica. Djevica me gleda
smiješeći se. (17)
Od te se večeri Marietta izmijenila. Mnogo je molila i više nije propuštala ni jedan sat vjerske
nastave. Tri dana *kasnije klečala je u vrtu i ugledala — kao što je izjavila za vrijeme ispitivanja —
»u daljini Majku Bozju, okruženu svjetlom, kako silazi s neba«. Udaljena samo metar i pol,
lebdjelaje prikaza na oblačiću iznad tla. Djevicaje uhvatila Mariettu za ruku, odvela je do jednog
izvora i naredila: — Uroni ruke u vodu!... Ovaj je izvor namijenjen meni. Laku noć... do viđenja!
Mariettina se prikazanja ponoviše 19. i 20. siječnja, 11, 15. i 20. veljače, te posljednji put 2.
ožujka 1933. Gospa 'c- između ostaloga, kazala da je »... Spasiteljeva majka, Majka Božja...
Djevica siromašnih... Izvor je za sve na-rode... kako bi ublažio patnje bolesnicama...«
Treba li da napišem da je bezvjerni otac opet postao prvorazredan katolik? Začudo, Marietta nije
otišla u sa-mostan, već se udala i postala poštovana majka.
Rim je 22. kolovoza 1949. službeno priznao »istinitost« prikazanja iz 1933.
Na mjestu prikazanja podignuta je crkva; na izvoru se zbivaju izlječenja koja liječnici u ne baš
malenu broju slučajeva smatraju čudima. Banneux se u svim leksikonima spominje kao proštenište.
Zašto se Rim ovaj put tako požurio s priznanjem? Ah, zaboga, Djevica siromašnih može se vrlo
dobro iskoristiti. Rim poznaje svoje kršćansko socijalno učenje, koje izvrsno pristaje u politički
krajolik. Rim ima smisla za publicitet.
Zašto nema prikazanja na Petrovu trgu?
I u onim prikazanjima koja je ispitala i priznala Vjerska kongregacija, skriva se protuslovlje. Majka
Božja se nepre-stano poziva na moć koju su joj dodijelili Bog Otac ili njezin sin Isus Krist. Ako
raspolaže njome i usrdno želi da je širom svijeta intenzivnije obožavaju vjernici, zašto se onda
pokazuje stalno na zabitnim mjestima i, osim toga, ponajčešće siromašnim jadnicima koji mogu vrlo
malo pri-donijeti ostvarenju njezine želje, koja se ponekad izrodi i u naredbu?
Ja bih, bez bilo kakva prosvjetljenja s onog svijeta, pro-našao bolju priliku da jednim udarcem
ostvarim želju za publicitetom. Evo sjajne mogućnosti: