Kalendar prikazanja

svake je seanse autor pregledavao kosu, nosnice (nare-đivao je da se puše kroz njih), vanjske ušne
kanale, usnu šupljinu, zube, pazuha, stopala, šake i nokte... prigovor da je medij mogao negdje
sakriti smotane kuglice, čini se neosnovanim.«
Nakon tih vrlo pomnih ispitivanja zašili bi jadnu Evu C. u crnu odjeću koju nije do tada ni dirnula.
»Pripazili se na to da medij nema' na tijelu ništa bijelo (ni košulju, ni maramicu), onda se
materijalizacijske tvorevine, sive i bijele, pokazuju uvjerljivo na crnoj pozadini.«
Schrenck-Notzing je iskoristio jednu tehničku tekovinu svog doba: snimke pomoću blijeska
magnezija u prahu. Te su fotografije, djetomično odvratne, dodane kao dokaz njegovoj knjizi
»Fenomeni - materijalizacije« (6).
Dobro, što se događalo na tim seansama s medijem?
Bez mreže i dvostrukog poda
Evo nekoliko primjera iz zapisnika:
17. svibnja 1910... Za vrijeme duboka disanja i grčevita naprezanja mišića stvorila se neposredno
pred mojim očima velika, prugasta, pahuljičasta supstancija, koja kao da je izvirala iz njezinih usta,
povećavala se i zgušći-vala. Ta tvorevina bješe široka otprilike pet do osam centimetara i dugačka
četrdeset do pedeset centimetara. Približih svoJu glavu na 15—20 centimetara kako bih mogao
jasnije vidjeti, i opazih kako ta masa, sporo se mičući i izgledajući kao hrpa vrlo tankih, prugastih sivih
velova, polako pada. Masa je slijedila svaki pokret koji bi medij učinio glavom, a ipak se činilo
da se odvaja od nje... Na svoje čuđenje, više nismo mogli razabrati crte lica; jer cijelu je glavu
obavio velik koprenast oblak, s kojeg su krpe i vrpce visjele preko prsa do koljena.
Pred našim se očima rasplinula ta slika, kao kad se raziđe magla, i lice se opet vidjelo jasno...
1. lipnja 1910... Pri slijedećoj pojavi je svijetli sjaj iza-šao najprije iz njezina krila i desnog boka...
Usta nisu bila spojena s tim tkivom, u što sam se uvjerio stavivši prst u usta...
2. rujna 1910... Gospođa Bisson je održala seansu, na kojoj je Eva C. imala na sebi samo kućnu
haljinu... Gospođa Bisson je naredila hipnotiziranom mediju da rastvori kućnu haljinu, te sam prvi
put imao priliku promatrati emanaciju teleplazme na golom tijelu . . . izvirala je u prvom redu iz
tjelesnih otvora, usta, bra-davica na dojkama i genitalija... Emanacija jest poput dima ili plina, stvara
oblake od kojih nastaju koprenaste materijalne tvorevine i svakakvi oblici, slični čovječjim
udovima...
Na seansi 5. studenog 1910. sudjelovao je profesor Charles Richet (1850—1935). Taj francuski
fiziolog spoznao je zaštitno djelovanje krvi od inficiranih pokusnih životinja i otkrio anafilaksiju*.
Za to je 1913. dobio Nobelovu na-gradu.
»Danas seanse počinju odmah fisnomemma... Tada, pošto je napredovao proces zgušćivanja sivog
materi-jalnog agregata, vidimo bijel sjaj što prelazi u ružičasto, kao 6d bijelog šifona ili
koprenastog tkanja...«
U Parizu su gotovo svakoj seansi prisustvovali liječnici sa svih zamislivih fakulteta, ali i
prirodoznanci kao što je profesor Fontenay, koji je ispitao fizikalne okolnosti. Za vrijeme seansi u
Miinchenu, dr von Schrenck je privukao sveučilišne docente poput dra Spechta i dra K-afke.
* Pretjerana osjetljivost tijela na stranu bjelančevinu koja se ne prima kroz želudac i crijeva.
Tijekom godina je Eva C. počela stvarati obrise likova i, fotografski uhvaćena, jasno raspoznatljiva
lica. Sumnji-čavi pariški i londonski liječnici temeljito je pregledaše i istražiše njezinu blisku
okolinu, no fenomeni su se po-navljali u svim uvjetima.