Kalendar prikazanja

Voda (osobito izvori što su se iznenada pojavili) igra le-gendarnu ulogu na mjestima prikazanja.
Hidrološki in-stitut koji je fizikalno i kemijski ispitao lurdsku čudotvor-nu vodu, dao je 8. listopada
1964. ovu analizu:
Voda gotovo neutralne pH-vrijednosti (mjera za koncen-traciju slobodnih vodikovih iona);
malen sadržaj slobodnog ugljičnog dioksida;
bez plinovitog ugljičnog dioksida;
voda osrednje kalcijske tvrdoće (oko 14');
lagana mineraliziranost, uglavnom kalcijev karbonat;
količina sulfata i klorida vrlo malena;
količina otopljenog željeza i organskih tvari normalna;
nikakav utjecaj građevnog materijala ili kanala.
Zaključak: Posve obična pitka voda, koja ne mo'že imati nikakvo balneološko djelovanje!
Zašto ni jedno pravo čudo?
Lourdes je sa svojim čudesnim izlječenjima poznat širom svijeta, ali nije osamljen slučaj. Gdje god
se na mjestima prikazanja postavi »čudotvorna Madona«, događaju se svakakva čuda, izvješćuje se
ubrzo o izlječenjima. Slika je malo naherena, ali ima tu prednost da izražava što se događa: ondje
gdje su vidovnjaci imali svete vizije, niču iz zemlje kapelice i crkve. Jedva se čeka da se onome što
se želi, u što se vjeruje i što se nestrpljivo očekuje sagradi prikladna dekoracija. U tren oka izraste
bigotan svijet, za koji vrijedi izraz »shizofrenički« u smislu »rascijepljenog duševnog života«.
Sastavljaju se molitve s konkretnim že-Ijama — i uslišavaju. Zavjetne ploče, te vrlo često zgodne i
naivno naslikane zahvalnice svecima koji udijeliše čudo, ukrašavaju u dugim nizovima crkvene
zidove kao po-tvrda primljenih dobroČinstava. Priznanice za mala i ve-lika čuda. Nigdje nema
zidova za ploče sa žalbama svih onih kojima nisu uslišane molbe. To je i razumljivo s ob-zirom na
sveto udruženje kućevlasnika: neispunjene nade nisu gotovinski ulog za religiju koja, navodno, i
omogućuje čuda.
Meni nije poznato ni jedno pravo čudo, na primjer:
da je netko kome je amputirana ruka ili noga ponovno dobio svoj ud. Ipak, takva prava čuda ne bi, s
obzirom na prvorazredne adrese čudotvoraca, koji se svi oslanjaju na svemogućeg Boga, smjela biti
ni nemoguća, ni čarolija.
Lurdski kroničari, vjernici (6, 7, 8, 9), prigovaraju da sumnjičavce ne bi ni takvo čudo moglo
uvjeriti: eto, Isus je uskrsnuo Lazara, a ipak svi oni koji nisu prisustvovali tome nisu vjerovali u to
nečuveno čudo (Ivan 11, 1 i dalje).
To što se pri onakvu nastanku »riječi Božje« posumnjalo, čak, i u Isusa, zapravo je sasvim
razumljivo. Među skep-ticima koji nisu smatrali istinom da je Isus uskrsnuo na-šao se i apostol
Toma: »Dok ne vidim na rukama nje-govim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i
ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati« (Ivan, 20, 25). Isus se pojavio i pozvao one koji
nisu vje-rovali da mu stave ruke u rane. Dakle, prema Evanđe-Ijima je Sinu Božjem bilo veoma stalo
do toga da uvjeri sumnjičavce. Zašto se zapravo, kad se već svojata spo-sobnost da se čine teško
provjerljiva čuda, ne bi barem jednom — jednom za svagda! — nesumnjivim, očiglednim čudom
uvjerio i neki sumnjičav liječnik znanstveno potko-van, netko tko ne donosi ni trun vjerovanja ali
velik udio znanja?
Izlječenje ili euforija?
Od listopada 1917. događaju se u Fatimi u Portugalu, 170 km sjeverno od Lisabona, čudesna
izlječenja. Evo sa-mo dvaju apsurdnih primjera iz spisa: