Kalendar prikazanja

»0ko 1370. doživjela je 'mističku smrt', i od svog volje-nog učitelja primila poruku o novom životu
apostolata«.
Godine 1357. Katarina se hvalila neposrednim druže-njem sa svojim »zaručnikom« Isusom
Kristom, s kojim je zamijenila srce i čije je rane dobila. Spominje se da se već kao dijete razlikovala
od druge djece:
»Tek što je toliko odrasla da se mogla koristiti razu-mom, ukazuje joj se Gospodin, odjeven u
papsko ruho i okrunjen tijarom. Blagoslivljajući, pruža ruku prema njoj. Taj prizor jedinstva Krista i
Crkve urezuje joj se neizbrisivo u srce, u papi vidi od tada pojavu »K-rista na zemlji'...«
Pri tako korisnim povlasticama pada mi na um Psalam 4, 4: »Bog čudesno vodi svoje svece«, ali bih
rado izmije-nio malo tekst: »Crkva čudesno vodi svoje svece!« — Ka-tarina nije skrenula s puta.
»To je posve mističko razdoblje njezine mladosti, koje dostiže svoj vrhunac mističkom smrću,
velikom prekret-nicom njezina života. Četiri je sata smatraju mrtvom. Za to vrijeme Gospod joj
pokazuje svetost svetih . . . «
U bijeloj vunenoj haljini, zaogrnuta crvenim plaštem, hitala bi Katarina kroz Sienu. 0 njezinim se
vizijama i ekstazama pričalo, pa je bila poznata u cijelom gradu. »0čima koje su prisiljavale«
ostvarivala je neodoljiv utje-caj. U njezinoj se prisutnosti događalo čudo za čudom. Narod je
hodočastio k njoj.
Od 1347. priznavala se »njezma buduća svjetska misija«, koja se najprije sastojala u tome da
diktira angažirana
vatrena pisma — »politička pisma« — kraljicama i kralje-vima, papama i biskupima (tek potkraj
života naučila je koliko-toliko pisati). Strasno je poticala na sudjelovanje u križarskom ratu:
»Bog to hoće i ja to hoću.«
Kao što se vidi, Katarina nije nipošto bila kršćanski ponizna i skromna. Ono što je izazvala iz
navodno vjerskih pobuda imalo je u stvamosti političke posljedice.
Papa Grgur XI (1370—1378) živio je s papskom vladom u izgnanstvu u Avignonu. Potaknuta
svojim zadatkom iz prikazanja, Katarina je htjela, radi jedinstvene moći Crkve, vratiti papu u Rim,
kako bi on primat mogao opet braniti iz srca Crkve: Rima. Agitirala je za svoju crkvenopolitičku
misiju po dvorcima moćnog plemstva i kod svih onih od kojih je očekivala svjetovnu moć. Putovala
je i »u blistavo--svjetovni dvor papa u Avignonu... Katarina je uvijek i prije svega obdarena
mističarka... Samo tako se mogu shvatiti njezine političke misije...«
Sumnjivo bijelo rublje!
Katarina se godinu dana borila ogorčeno za povratak ape. Godine 1377. postigla je cilj. Rim je opet
bio Rim, a Crkva u sjedištu svoje moći.
Dok se neprestano i previše jasno ističe njezina vjerska naivnost i spominju njezina prikazanja kao
prvorazredna preporuka za njezino političko angažiranje, umata se Ka-tarina Sijenska kao političko
oruđe u neprovidno debelu crnu vatu. Ako vizije nisu dokazive, crkvenopolitička moć što su je
postigle — jest. Trebalo bi da to prozre svatko tko nije »zaslijepljen« (Prva knjiga Mojsijeva — 19,
11).
Ivana iz Domremyja
Tada se pojavila seljančica Ivana, koja nije bila politički manje aktivna i koja je postala svjetska
zvijezda među
vidovnjakinjama. Rodila se između 1410. i 1412. u selu Domremyju na Maasu, u istočnoj
Francuskoj. Domremy se danas zove »Domremy-la-Pucelle« (la pucelle = dje-vica), ima oko 280
stanovnika, koji rado pokazuju stran-cima rodnu kuću svoje čuvene suseljanke.