Kalendar prikazanja

sa sadržajima značenje i domet kojih pisac u svoje doba nije mogao spoznati. Što se tiče veze
između ovog i onog svijeta, mitologija je isto tako bogat rudnik. Evo nekoliko uzoraka.
Indogermansku etničku skupinu Kelte potisnuli su pre-ko Rajne Germani, pa su tada Kelti
zaposjeli britansko otočje. Ti otočni Kelti iz prvih stoljeća naše ere često su se družili s vilama,
lijepim, vještim čaranju, demonskim bićima, prirodnim duhovima, koje su se stalno selile iz
prirodnog u natprirodni svijet i natrag; zapanjivale su otočne Kelte svojim poznavanjem budućnosti
i, kad bi za-uzele zemaljsko mjesto, ulijevale su im veliko strahopošto-vanje, jer su odabrane, čak,
privremeno vabile u svoje »carstvo« i zatim ih vraćale.
Sjeverni Germani bjehu čvrsto uvjereni u postojanje »drugog ja«, koje su zvali »fylgja«; ono je
pratilo Ijude kao nevidljiva sjena. Fylgja je pripadalo osobnoj svijesti, ali se moglo i odvojiti od nje i
pojaviti na bilo kojem mjestu. Skandinavcima je fylgja bilo prisan duh zaštitnik, koji bi, ako je
zatrebalo — prije svega, ako je zaprijetila opas-nost, odjurio na onaj svijet i vratio se s obiljem
obavješte-nja, kojima je mogao izvući iz neprilike ovostrane.
Kod druida, staropoganskih svećenika keltskih naroda, priznavao se kao prosvjetitelj i prorok samo
onaj koji je mogao predočiti takozvani »druidski kotao«, osobitu vrstu čudesnog kotla, koji je bio
napravljen od »duha onostranih«. Onakva proročanstva kakva su druidski vi-dovnjaci kuhali u
svojim kotlovima, ne mogu se danas dobiti ni iz najboljeg termoplastičnog lonca za kuhanje, ne bi ih
dobio ni Uri Geller.
U sablasnoj noći »samhuina« (fenomen iz staroindijskih Veda) pale su, čak, ograde između ovog i
onog svijeta;
iz ničega su se materijalizirale aveti svih vrsta.
U okultističkoj literaturi svih vremena igra veliku ulogu »astralno tijelo«; taj čudnovati korpus,
piše u literaturi, jest »finotvarni ovoj« tijela i duše. Gnostičko-mitska reli-gija, koja čovjekovu sreću
čini ovisnom o njegovu pozna-vanju svjetskih tajni, tvrdi da astralno tijelo prožima čo-vječje tijelo i
da je neka vrsta veze između zemaljskog i jednog »višeg« tijela.
Astralno tijelo — aura — dah = snaga
Tko spominje astralno tijelo, treba da spomene i auru. Aura znači na grčkom zrak ili dah. 0 tom se
općenito ne-vidljivom ovoju, koji obavija živa bića, ne samo govori od davnine, već se uvijek tvrdilo
da postoji, a upravo se danas bavi njime parapsihološko istraživanje. (Priča se da ovaj ili onaj
pjesnik, učenjak, katkad i političar, ima »stanovitu auru« u smislu karizme!)
Neću tu opisivati sve one postaje na kojima je nedefi-nirana aura, navodno, napokon otkrivena.
Međutim, kao dokaz o tome da su se tim fenomenom bavili ugledni uče-njaci, spomenut ću
prirodoznanca i kemičara Carl-Lud-wiga von Reichenbacha (1788—1869), koji je, uostalom, otkrio
u drvnom katranu parafin i kreotin. Reichenbach je bio tako uvjeren u postojanje te nevidljive (ali
koja može postati vidljiva) iskonske snage, koju je nazvao »snagom daha«, da je njezinu otkrivanju
posvetio čak dva deset-Ijeća svog istraživačkog života. Kao i Franz Anton Mes-mer, vjerovao je da
se snaga daha može prenijeti s jednog čovjeka na drugog. Ipak, ta neobičnost — astralno tijelo, aura
ili snaga daha — tek je slučajno otkrivena tehnički. U naše doba*.
* Vidite knjigu: Peter Andreas — Caspar Kilian: »Fantastična naučna istraživanja«. Izd. »STVARNOST«.
1974. — u prijevodu Tomislava Odlešića (Napomena ured.)
Kirlianov efekt
U drugoj polovici četrdesetih godina primijetio je ruski inženjer Semjonov Davidovič Kirlian iz
Krasnodara na Kubanu da se između tijela jednog pacijenta i elektroda u visokofrekventnom
području aparature za elektroterapijsko liječenje pojavljuju pražnjenja. Zainteresiralo ga je pitanje da