Kalendar prikazanja

»Vama je dano da upoznate tajne kraljevstva nebeskog, a njima nije dano.« Uzdiže učenike iznad
drugih, koji ga ne razumiju, i hvali ih, jer »blago vašim očima jer vide i ušima jer čuju« (16). Nakon
toga bi trebalo pretpostaviti da je saobraćanje u užem kmgu prvorazredno tako da se razu-miju šifre
kojima se Isus danomice služi. A, ne! Čak i bistri Petar mora zamoliti: »Protumači nam tu
usporedbu« (15, 15). Isus začuđeno pita: »Pa ni vi još ne shvaćate!« (16) Jesu li sada shvatili »rije6
Božju« ili nisu? Vjerojatno nisu, jer čak i nakon uskrsnuća, kad više ne mogu moliti učitelja za
dodatna objašnjenja, Ivan (20, 9) zaključuje da drugovi nisu razumjeli.
Nikad vas nisam poznavao...
Marko izvještava da je Ivan obavijestio Isusa da su vidjeli jednog čovjeka koji u njegovo uzvišeno
ime izgoni đavla i da su mu to zabranili (9, 38). Isus odgovara vrlo svrsishod-no: »Nemojte mu
braniti! Jer nema nikoga tko bi činio čudo u moje ime i onda ubrzo mogao o meni zlo govoriti«
(39). — Kod Mateja piše drukčije: Tu su, naime, stranci po Isusovu nalogu proricali, izgonili đavla i
postupali u njegovo ime (7, 22). Odgovorje savršeno demagoški: »Tada ću im kazati: 'Nikad vas
nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!'« (23) To mogu biti gerilski običaji — no božanski
nije da se Ijudima dadu zadaci i da se potom porekne bilo kakvo poznanstvo s njima.
Obaviješten s najvišeg mjesta Kršćanski se laik teško probija kroz guštaru protuslovlja u Novom
zavjetu. Upućenim bogoslovima je to jedno-stavnije, oni imaju, bez sumnje, crveni telefon preko
kojeg mogu dobiti obavještenja s najvišeg mjesta. Kroz njihova usta i usta onih koje poučavaju,
saznaju djeca na vjerona-uku i vjernici u crkvama kako sve treba razumjeti i kako se razumjeti
nipošto ne smije. Kompetentno tumačenje je do-prinos vjerovanju. Samo, kad bi barem bogoslovi
bili složni! No, oni se, prema tome kojoj crkvi pripadaju, svađaju, žestoko i srdito braneći svoje
stajalište. A ono što se ne može smjestiti pod tijaru niti bilo kako objasniti, predo-čuje se onima
»koji su vani« kao iskušavanje vjere. Kako ono bješe? »Vaš govor neka bude: da, da — ne, ne!«
Ti kažeš
U objavi svete nječi kaže se da je Isus jedinorođeni sin Božji, a on je to i osobno priznao u
preslušavanju pred Velikim vijećem. Zapravo, ispravan prijevod Isusove izjave ne glasi: »Ja sam«,
nego: »Ti kažeš.« Bilo bi već nepošteno zaključivanje kad se ne bi shvatilo što to znači, naime:
Ja to nisam nikada tvrdio, vi mi to podmećete! — Jer, i kod Marka se može pročitati: »Zašto me
zoveš dobrim? — reče mu Isus. — Samo je jedan Dobri, Bog« (10, 18). Isus jasno ističe da on nije
Bog, ali nije, dabome, znao što će uskoro stvoriti od njega koncilski zaključci...
Oni nisu »jedno«
Dogmama da su Otac i Sin »jedno« i trojstvu Oca, Sina i
Duha Svetog, protivi se jedno Isusovo iskreno priznanje:
»Što se tiče onog dana i časa, o tome nitko ništa ne zna;
ni anđeli na nebu, ni Sin već jedino Otacv. (Marko, 13, 32). Da su »jedno«, bio bi svaki od njih
obaviješten o danu i času daleka događaja.
Glasine iz sudnice
Veliki svećenici osuđuju Isusa — jer nisu pronašli nikakav
drugi razlog — zbog toga što je »hulio Boga«. Veliki je
svećenik upitao da li je Krist Sin Božji. Odgovor prema Mateju (26, 64): »Ti kaza.« Odgovor prema
Marku (14, 62): »Jesam.« Odgovor prema Luki (22, 70): »Vi kažete da sam ja.«