Kalendar prikazanja

Trenutak slučajnosti SADA
Prije nego što nastavim obrazlagati zbog čega, prema mom mišljenju, nastanak našeg razuma
posredstvom izvanze-maljskih bića može biti i uzrok pravih prikazanja, trebam ukloniti najteži
prigovor mojoj teoriji o kozmonautima.
Poznati astronauti i egzobiolozi kao što je profesor Carl Sagan, iz New Yorka, smatraju da je posjet
izvanze-maljskih bića našem planetu nemoguć već zbog toga što, s obzirom na velik broj pogodnih
planeta, Nezemljani nisu mogli unutar Ijudske povijesti razvoja unaprijed odrediti trenutak
slučajnosti SADA, trenutak u kojem je čovjek postao razuman. Da su, dakle, izvanzemaljska bića,
posjetila Zemlju prije — pretpostavimo — tri milijuna go-dina, tada ne bi izvještaji o tom događaju
mogli ući u mitologiju, kao što ja tvrdim u svojim knjigama. Izvanze-maljska bića ne bi a) mogla
znati da je nas planet vrijedan
cilj niti bi b) znala da su homoidi u svom razvoju upravo stekli razum.
Homo sapiens je razuman tek nakon posjeta izvanze-maljskih bića. Da su ona posjetila Zemlju
prije tri mili-juna godina, tada bi upravo tri milijuna godina postojao
razum. A kad bi nas posjetila tek za pet stotina tisuća godina, tada bi trenutak SADA nastupio tek
tada. Pret-postavke o vremenu su fiktivne. Za koje god se doba odre-dio trenutak slučajnosti SADA,
on je svakako istovjetan sa posjetom izvanzemaljskih bića našim planetima, ne-zavisno od toga kada
je započeo trenutak SADA.
Za međuzvjezdana putovanja bilo je potrebno mnogo više nego što je do sada postigla naša tehnika.
Izvanze-maljska bića koja su nas umjetnom mutacijom učinila razumnima, bila su za nekoliko
stoljeća ispred nas, nas iz današnjeg doba, ne samo u tehnici, nego je i njihovo znanje o
subatomskim svjetovima i o stvarnim sposobnostima mozga bilo, zacijelo, neusporedivo razvijenije
od našeg.
Dodamo li fenomenima čovječjeg mozga, kojima smo do sada ušli u trag, sposobnosti razumnih bića
koja su nam znatno nadmoćna, tada možemo, makar samo pri-bližno, naslutiti kakav su kvocijent
inteligencije imali stvoritelji naše svijesti. Nijedno izvanosjetilno opažanje, danas pod etiketom ESP
predmet vrlo pomnih istraživa-nja, nije ništa novo. Ono što s velikim trudom i znatnim materijalnim
troškovima nastojimo ponovo otkriti i za-tim iskorititi, ovladati time, programirano je u čovječjem
mozgu još od one pradavne planske umjetne mutacije.
Već odavno je općenito poznato da je samo jedna de-setina naše moždane mase aktivna. Što radi
pretežni »ostatak« od devet desetina, kojim bismo mogli raspola-gati? Ta, zašto su selekcija,
evolucija i mutacija stvorile mozak od 1300 do 1800 g težine. ako ga čovjek uopće ne treba? »Zvijer
mozak« može beskrajno mnogo više nego što zahtijeva od njega svagdašnjica. To dokazuju mediji,
vidovnjaci, telepati, hipnotizeri, telekineti... i proroci.
Izvanzemaljsko saobraćanje
Postupkom kojim su »nakalemili« homoidima obilježja svoje vlastite vrste i bića — metodom koja
je u razmjerno malom omjeru preuzeta u uzgoj biljnih kultura i domaćih životinja — prenijeli su
izvanzemaljski kozmonauti i svoje visokorazvijene sposobnosti izvanosjetilnog opažanja — vjerno
»svqjoj slici i prilici«. Nisu uložili taj tmd u ople-menjivanje (= počovječenje) homoida zbog puke
nese-bičnosti, zbog Ijubavi ili kao milostiv dar iz velikog kov-čega svoje svemoći — kao što bi
tvrdile religije.
Za strance je to bio tehnički posao: stalno su stjecali saznanja, koja su htjeli sačuvati. Znajući'da će,
kad se vrate, stanovnici njihova zavičajnog planeta biti odavno prah, stvoriše »spremišta znanja«. Ta
spremišta postadoše komunikacijski centri sve »djece« koju su proizveli na »svoju sliku i priliku«.