Kalendar prikazanja

IHS. Ta slova iščeznuše. Lebdeći nad brezovom šumom, pojavila se »bijela žena, koja izgleda poput
bijele sestre«. (21) Prikaza je polako lebdjela amo-tamo.
Razborita su djeca vladala sobom; počela su brojiti, obavještavala jedno drugo o zvukovima koje su
čula i otrčala do ribnjaka, gdje je, kao i uvijek, plivalo sedam pataka. Ne, nisu sanjala. Kad su se
vratila na brdašce, »ondje gore« još je lebdio onaj ženski lik, sve više i više, dok nije uronio u plavo
nebo. Prikazanje je trajalo četvrt sata.
Djeci nisu kod kuće povjerovali ni riječ. Majke odlučno krenuše kako bi, uvjerivši se svojim očima,
prekinule priče o utvari. Na brdašcu su opazile kako djeca — razu-mije se, »iznenada« — gledaju
napeto prema šumi: Opet su primijetila prikazu. Majke su mogle ustanoviti samo neko neobično
ganuće svoje djece, koje ih je dirnulo. U zapisnicima su se, sastavljenima odvojeno, naŠli istovjetni
dječji opisi tog fenomena.
10. listopada.
Kuni Schleicher i jedna prijateljica pođoše na brdašce. Za njima su krenula četiri dečka, zadirkujući
ih: trinaestogodišnji Andreas Biittner, te dvanaestogodišnjaci Michael Lindenberger, Adolf
Messbacher i Heinz Muscha. Sva su djeca vidjela nad vrhovima stabala Gospu, udaljenu samo deset
metara, koja se polako kretala prema zemlji.
12. listopada.
Djevojčice su vidjele samo »bijelu koprenu«, dok su Michael Lindenberger i njegov brat Martin,
navodno, vidjeli »bijelu ženu«.
13. listopada
Antonie Saam (krug vidovite djece se povećavao) upi-tala je prikazu: — Kakva je tvoja želja? —
Sva su djeca čula odgovor: — Neka Ijudi uporno mole!
Djeca zamoliše mjesnog župnika Gailera da pođe s njima na brdašce. Duhovnik je to odbio, ali je
obavijestio svoje starješine, biskupski ured u Bambergu.
16. listopada
Djecu je, obuzetu ekstazom za vrijeme prikazanja, pro-matrao gospodin Kiimmelmann, kojegje
poslao kaptol.
Slijedećih su se mjeseci i godina ponavljala prikazanja, a povećavao se i broj onih koji su ih,
navodno, vidjeli. — Zabilježeni su ovi datumi: 13. siječnja 1950 — 5, 9, 17. i 18. velj'ače — 4, 16. i
25. svibnja — 15, 16, 24, 25. i 26. lipnja — 10. srpnja — 7. i 8. listopada. Sve do posljednje pojave,
31. listopada 1952, bila su vrlo česta prikazanja. Nakon toga je u Heroldsbachu zavladao mir.
Zar uistinu? Saznat ćemo.
Nisu se prikazivali uvijek isti likovi; ponekad se vidjela Majka Božja s malim Isusom i bez njega,
ponekad istaknuti anđeli, ponekad Trojstvo a ponekad, čak, otac Josip. — Na Božić 1949. se,
navodno, priča o Kristovu rođenju odvijala pred dječjim očima kao film.
Što su čuvari pečata Duha Svetoga učinili od Herolds-bacha? Suvremenu inkviziciju.
Inkvizicija u Heroldsbachu
30. listopada 1949 — Biskupski ured iz Bamberga opominje vjemike da ne idu na mjesto
prikazanja.
10. siječnja 1950 — S propovjedaonica se objavilo da bis-kupska istraga nije utvrdila ništa što bi
upućivalo na postojanje vizija nadnaravna podrijetla. Zabranjene su procesije i hodočašća.
2. ožujka 1950 — Biskupskom je odlukom zabranjeno svim duhovnicima da sudjeluju ili surađuju
u vjerskim pri-redbama koje su povezane s prikazanjima.
6. ožujka 1950. — Nadbiskup, dr Kolb, poziva mjesnog župnika Gailera i zabranjuje mu da
ubuduće odlazi na brdašce prikazanja.