Kalendar prikazanja

Pjesnik Justinus Kerner (1786—1862) bješe glavni pri-padnik »Švapske pjesničke škole«. Mnoge
su se njegove
pjesme naraštajima nalazile u školskim čitankama, a neke su se proširile u narodu poput narodnih
pjesama. Justinus Kerner, iiječnik, posvetio se posebnom području istraži-vanja: nadosjetilnome; o
svojim je zapažanjima vodio, zna-nstveno pomno, dnevnik. Godinama je promatrao trgov-čevu ženu
Friederike Hauffe: zabilježioje njezine somnam-bulne pojave u djelu od dva sveska: »Vidovnjakinja
iz Prevorsta«. Ja imam prvo izdanje iz 1829, pa mi nije po-trebno da se služim izvacima iz
Kernerova rada u znan-stvenim publikacijama, koje često posežu za njim.
Friederike Hauffe potjecala je iz sela Prevorsta, blizu virtemberškog grada L6wensteina, iz
brdovitog kraja stanovnici kojega su — prema Kerneru — bili podložni magnetskim i sideričkim (=
u vezi sa zvijezdama) utjecaji-ma. Otac Hauffe bješe okružni šumar. Friederike je odgo-jena
»jednostavno i neizvještačeno«. Budući da je nisu razmazili, raslaje kao »jedro, veselo« dijete. Dok
su njezina braća imala »priviđenja«, ta se neobičnost nije mogla usta-noviti u Friederike, ali je ona
razvila sposobnost naslu-ćivanja koja se izražavala u snovima što bi predviđali bu-dućnost. »Udala
se za obrtnika«, rodila djecu, vodila građanski život, no njezin se osjećajni život tako razvio da je
»osjećala i čula sve i na vrlo velikim udaljenostima«. Više nije mogla podnijeti svjetlo: kad je
jednom neki ro-đak, svećenik, u podne otvorio prozorske kapke, ukočila se i taj je grč potrajao tri
dana.
Traganje onostrane energije svijesti?
»U to je doba osjećala da je svake večeri, u sedam sati, tijekom sedam dana, magnetizira jedan duh
kojeg je samo ona vidjela. Duh je to činio s tri prsta, koje je širio poput zraka.« (Po svoj prilici,
pripremanje i prvo traganje ono-strane energije svijesti.)
Pošto je uslijed tog duhovnog magnetiziranja pala u dubok san, izjavila je da se samo
»magnetiziranjem može održati«. Tim je senzorijem, izvješćuje Kerner, ujedno vi-djela iza svake
osobe koju bi ugledala, drugu osobu kako lebdi »također čovječjeg lika, ali kao preobraženu«. (Taj
fenomen spominju mnogi vidovnjaci.)
»Treba da priznam«, piše liječnik, »da sam tada još i ja dijelio mišljenje okoline i vjerovao u laži o
njoj, te sam savjetovao da se na njezino, već dugotrajno bunovno sta-nje... ne obaziru.« — Dvadeset
petoga studenog 1826. primio je Kerner u svoju kuću gospođu Hauffe »potpuno iscrpljenu... i
nesposobnu da leži«. Objasnio joj je da se on ne obazire »na ono što ona govori u snu, da me i ne
zanima što ona govori, i da njezin somnambu'izam, koji na žalost njezine rodbine traje već vrlo
dugo, mora napokon pre-stati«.
Nakon tjedana i tjedana liječničke i psihičke terapije upitao ju je Kerner, dok je duboko spavala, da li
osjeća »da bi je ponovno, ali pravilno magnetsko liječenje još moglo spasiti. Odvratila je: o tome
može izvijestiti tek kad sutra uvečer u sedam sati dobije sedam magnetiziranja... (Zar joj se najavila
onostrana energija svijesti?)... Tih se-dam primljenih magnetiziranja imalo je takve posljedice da je
već sutradan ujutro, na svoje veliko čuđenje — jer ni ona nije znala kako se to zbilo, opet mogla
sjesti u krevetu i osjećala se mnogo jačom nego poslije svih sred-stava koja je do tada dobivala...«
K.erner je uveo redovitu magnetsku terapiju* glađenjem od sljepoočica do srca. »Gospođa H. je
uslijed moje mag-netske terapije živjela tako duboko somnambulno da nije
* I najmanja količina električne struje stvara magnetsko polje. Pri ravnom vodiču (ruka!) tvore silnice
koncentrične krugove.
nikada bila u budnom stanju, iako se činilo da jest. Da-kako, bila je budnija nego drugi Ijudi, jer je
čudno nazivati to stanje, koje je upravo najveća budnost, nebudnim, no bilo je to unutrašnje stanje.«