Kalendar prikazanja

Narcis
Ljubite se... Ijubi bližnjega svoga kao samog sebe... to su parole pod kojima kršćanske crkve od
početka do danas šire svoje učenje u narodu. Zašto i kako to da čita-telji Biblije ne uviđaju da je
Isus nesumnjivo bio Narcis i da se on, premda je trebalo da bude primjer, nije pridr-žavao tih
kategoričkih imperativa? Naime, Isus kaže:
»Tko više Ijubi oca ili majku nego mene, nije me dostojan. Tko više Ijubi sina ili kćer nego mene,
nije me dostojan« (10, 37). Može li se sve to usuglasiti s »riječju Božjom«, ili Sinu Božjem treba
Ijubav?
Bez zajedničkog nazivnika
Građani Korozaina, Betsaide i Kafamauma nisu, očito, dočekali Isusa i njegove učenike onako
Ijubazno kao što dolikuje. Zbog toga ih Sin Božji, ne baš uzvišeno, proklinje i određuje im za
Sudnji dan pakao (11, 20 i dalje).
Matej, koji — navodno — pošteno zapisuje djela Sina Božjeg, mora bilježiti protuslovlje za
protuslovljem. Isus je poslao svoje vjesnike vjere opomenuvši ih: »... Budite mudri kao zmije, a
bezazleni kao golubovi« (10, 16). To nazivam dvoličnim savjetom! Zatim proriče da će ih svi
»mrzjeti zbog mene« (10, 22), ali ne treba da se boje smrti. — Zašto Isus navješćuje svojim Ijudima
tako groznu sud-binu, kad uskoro nakon toga tvrdi povišenim glasom:
»Jaram je moj sladak, a moje breme lako« (11, 30)? Očito, već tada, blizu tih navodnih događaja,
nije bilo lako svesti na jedan nazivnik »riječ Božju«.
Čovjek s ulice
Čemu Matejev opis jedne grozne nepravde? »Isus im po-novno poče govoriti u usporedbama i reče
(22, 1): 'Kraljev-stvo je nebesko slično kralju koji priredi svadbu svome sinu'« (2). — Ta
»usporedba« donosi jednu lijepu svadbu s lijepom poantom. — Pripremljena je svadbena gozba,
ali pozvani gosti ne dođoše. Kralj ponovno posla glasnika po goste, ali uzvanici prezreše poziv i,
čak, ubiše nekoliko onih koji ih dođoše pozvati. Kako bi se napokon održala svetkovina, kralj
naredi: »Zato iziđite na raskršća putova te pozovite na svadbu koga god nađete« (9). U dvoranu
dotjeraše puk s ulice. »Tada uđe kralj da pogleda goste... i nađe ondje jednog čovjeka koji ne bijaše
obučen u svad-beno ruho...« (11). Bijesan kao ris, kralj zapovjedi: »Sve-žite mu noge i ruke te ga
bacite van, u tamu gdje će biti plač i škrgut zuba« (13). — A kakva je poanta te Isusove
»Usporedbe«? »Jer, premda su mnogi zvani, ipak ih je malo odabranih« (14). Ma kako komentari i
recepti za propovijedi okretali i izvrtali tu riječ Božju, ona za mene, priprosta čitatelja Biblije, ostaje
primjer odvratno asocijal-nog ponašanja. Ne želim nikakve upute o tome što se »mislilo« time; ta,
znam čitati.
Nedjelja za kapitaliste
Čini mi se da još jedna pripovijest što nam je saopćava Matej nije nadahnuta Duhom Svetim.
Ukratko ću ispričati tekst iz 25. poglavlja, 14—30. — U toj »usporedbi« bogati gospodar odlazi na
dopust a prije polaska povjerava slu-gama, svojim namještenicima, svoj novac. Kad se vratio,
dodoše da mu podnesu izvještaj: jedan, kojem je gospodar povjerio pet talenata (=srebmi novac od
6000 drahmi), iskoristio je to vrijeme da od njih stvori deset. Tašta po-hvala! Drugi je od dva
povjerena mu talenta privredio četiri. Tašta radost! Samo jedan nije povećao kapital. On je, očito