Kalendar prikazanja

vlastite potrebe? Ili, prodavajući je kod kuće u malim količinama, nadoknađuju njome troškove
dalekog putovanja?
Falanga onih koji se nadaju primiče se, korak po korak, velikom cilju: spilji. Ona je dugačka osam
metara, visoka šest i široka dvanaest. Na visini od oko tri metra, s desne strane ulaza, stoji bijeli
mramomi kip Majke Bozje, baš na onom mjestu i navodno u istom položaju u kakvu se za 18
prikazanja između 11. veljače i 16. srpnja 1858. pokazivala maloj Bernadetti Soubirous (1). —
Stijene su vlažne i cakle se, a vjernici ih Ijube, kleče na tlu i ushićeno pilje u mramorni kip; mole, a
poneki glasno plaču, Od vre-mena do vremena bacaju se u metalnu košaru u stražnjem dijelu spilje
omotnice — molbe Majci Božjoj. Oslobođene od poštarine. — U sredini se spilje nalazi oltar, pred
kojim gore svijeće, stotine svijeća, zbog kojih je vlažni zrak zagušljivo vruć. To plameno more,
onakvo kakvo ga vidjeh u tom trenutku, svijetli bez prestanka od 18. veljače 1858. Ako postoji
»vječno« svjetlo, onda je ono u lurdskoj spilji.
Koliko mi se ogadio gotovo orijentalni bazar u gradu, toliko me sada obuzima ova atmosfera, dah
smjernosti na hodočasničkom cilju. Nitko ne može biti tako okorio da ga ne bi dirnulo ono što se
zbiva oko slavina, u spilji, na velikom trgu i u bazilici. Koliko je jada i koliko boli dovučeno ovamo,
koliko zajedničkih nada ujedinjuje vjer-nike! Koliko će razočaranja ponijeti kao tešku prtljagu na put
kući... Sjedam na zid, 100 m od spilje. Deset sati, du-boko u noć, čučim ondje. Pošto se smračilo,
rijeka hodo-časnika se smanjuje, a sjaj svijeća, koje gore posvuda, po-jačava se, pretvara u velik
plamen, zasljepljuje oči, potiče dojam onoga što tvori Lourdes. Stalno dopiru iz spilje jecanje i plač
nepoznatih bližnjih, čak i mnogo poslije po-noći, kad krećem u svoj sveti hotel.
Lurdski magnet jest sveta Bernadette
Koji magnet ima tu golemu snagu da, godinu za godinom,
dovlači na to mjesto milijune hodočasnika?
Četrnaestogodišnjoj pastirici Bernadetti Soubirous (1844 do 1879) ukazala se Madona 18 puta u
spilji, teje primala poruke od nje. Bernadette je 8. prosinca 1933. papa Pio XI proglasio sveticom.
Tim je činom Crkva priznala isti-nitost prikazanja, a i neka čudesna izlječenja koja su za-bilježena u
Lourdesu. Bila je to, bez sumnje, najdjelotvor-nija agitacija u prilog Lourdesu koju je mogla
započeti centrala u Rimu. Dokle god seže ruka Crkve, organiziraju se u svim dijecezama hodočašća i
hodočasnički vlakovi (s jeftinijim putnim kartama).
Godine 1858. zabilježeno je više od 100 izlječenja, a sedam ih je Sveti oficij priznao kao »čudo«.
(»Čudo« je, prema katoličkoj definiciji, uvijek bilo oznaka za »kršenje prirodnih zakona«; budući da
je danas taj pojam prirodo-znanstveno sumnjiv, tumači Crkva danas »čudo« kao nešto »potpuno
neobjašnjivo«.)
Od 1866. se izlječenja neprestano objavljuju u »Journalu de la Grotte«. Od tisuća tobožnjih
izlječenja priznala je Crkva službeno u 63 slučaja da se radi o čudu. — Dr Al-phoriso Olivieri,
dugogodišnji- predsjednik »Bureaua des Constatations Medicales«, kazao je 1969. da se još i danas
zabilježi godišnje prosječno 30 izlječenja (2). Međutim, liječnički ured u Lourdesu nema cjelokupan
pregled nad svim pojedinostima o stvarnim ili tobožnjim izlječenjima, jer dobiva podatke samo od
onih bolesnika koje mogu pri-miti u utočište »Notre Dame« ili u bolnicu »Blažena Djevica Marija za
sedam boli«. Ondje je 1970. smješteno točno 49.036 bolesnih, a 1971. godine 44.731.
Kako se zbiva Sudo Kako se odvija »čudo koje priznaje Crkva«?
Gospođa Alice Couteault je u svibnju 1952. pošla iz Poitiersa, u Francuskoj, na organizirano
hodočašće u Lour-des. Bile su joj 34 godine i već je tri godine bolovala od multiple skleroze*. To