Kalendar prikazanja

Treba znati da su se nekoć kultni, vjerski postupci pripi-sivali Ijudima koje su tobože opsjeli demoni.
Epilepsija (padavica s iznenadnim grčenjem) prozvana je morbus sanctor, »sveta bolest«, jer su
oboljeli od nje često vidjeli prikazanja Lucifera, duhova, bogova i anđela. »Poznato je da je i
Muhamed patio od epileptičkih napadaja, i zbog toga ga je njegov narod smatrao bliskim bogu. On
osobno izvješćuje u Kuranu o svom boravku u raju« (15). Profesor 0. Prokop kaže da su doživljaji za
epileptičnih pomračenja svijesti ponajčešće vjerski i da takvi Ijudi naginju askezi. (Obilježje
stigmatiziranih!) Tehnikom disanja mogu se — »zbog poremećaja ravnoteže kiselina i lužina« —
izazvati demonski napadaji.
Tri oblika bolesti
I katatonija, jedan oblik shizofrenije, obilježena uznemi-renošću i uzbuđenjem, djeluje na vjerske
zanesenjake tako što razvija posebnu, usmjerenu snagu. »0pčinjenost je, zacijelo, još veća... zato što
shizofreničar, ne gubeći inteli-genciju, djeluje na svoju okolinu.«
Profesor Prokop i drugi spominju kao treći oblik bolesti histeriju, i to kao pravu psihičku bolest.
Histericima pri-pisuju »izrazitu želju da budu poštovani, voljeni, hvaljeni i priznati, zatim uživanje u
sposobnosti da svojim 'dražima' privuku Ijude... te se tako može objasniti zašto su reli-giozni
mučenici ne samo podnosili svoje muke, već su ih 'radosno očekivali'«. Zatim, mnogo je puta
utvrđeno da histerici gotovo i ne osjećaju bol.
Ja mislim da kratak opis tih bolesti pruža bitne indicije o predisponiranosti onih koji dobivaju
stigme. Simptomi svih triju bolesti upućuju na oštećenje ili poremećaj živ-čanog sustava. Danas već
i jednostavni priručnici označuju »stigmatizirane« kao Ijude pretjerano osjetljiva živčanog sustava
(vegetativno stigmatizirani), koji su skloni tome da na duševne i druge podražaje reagiraju
poremećenjima (stigmama). Parasimpatikus, dio vegetativnog živčanog su-stava, upravlja — na
osnovi odgovarajućih podražaja ili naredbi iz mozga — na primjer, sužavanjem očiju, navira-njem
suza i sline, ali i spolnim organima itd. ..
U stanju povećane napetosti (vagotonijd) odgovaraju organi o kojima se brine parasimpatički
živčani sustav već na male podražaje, te mogu nastati organske smetnje. Abnormalna stanja
napetosti (distonija) mišića i krvnih žila tipična su za oslabljene vegetativne živčane sisteme, i očituju
se poremećenjima na organima... a na koži kao pre-obilje krvi, navala krvi, zastoj krvi
(hiperemija). Kako bi se zaokružio taj kratki izlet u medicinu, spomenimo još i hiperesteziju, pri
kojoj nastaje bolesna preosjetljivost na dodire kao posljedica različitih bolesti živčanog sustava.
Ključ za rješenje?
Rezimirajmo. U svim opisima stigmatiziranih koji su meni poznati, zabilježena su spontana
nadražljivost i nastanak osobitih moći. Nesumnjivo je da su, bez iznimke, očaravali — hotimice ili
nehotice — okolinu. Nisu li osjećali i smjernu želju »da budu poštovani, voljeni, hvaljeni i priznati«?
Jesu li mogli zatajiti svoju sposobnost da svojim »draži-ma« (= stigmama) privlače Ijude? Kako su
drukčije mogli podnijeti boli osim uslijed određene bolesti? Zar nisu i njihove tjelesne funkcije bile
podvrgnute naredbama i podražajima živčanog sustava?
Sve su te bolesti, uvjeren sam, dovodile stigmatizirane u stanje stresa, koje utječe na cijelo tijelo. Dr
Hans Selye, upravitelj Instituta za eksperimentalnu medicinu i kirurgiju Sveučilišta u Montrealu,
»otac istraživanja o stresu«, opi-suje takvo stanje ovako: »Stres se očituje uvijek sindro-mom, to jest
zbrojem promjena, a ne jednom jedinom pro-mjenom. Izolirano djelovanje na bilo koju jedinicu
tijela jest ili oštećenje, ili podražaj na povećanu djelatnost« (16). — S obzirom na današnji opći