Kalendar prikazanja

Ivan (21) ne spominje nikakvo uzašašće na nebo.
Najvažniji događaji u Isusovu životu (onakva Isusa kakav je u skladu s »rijecju Bozjom« — što sam
smjerno uzimao u obzir pri ovim uspoređivanjima teksta) bijahu, bez sumnje, uskrsnuće i uzašašće na
nebo. Evanđelisti su za-pisali toliko sporednosti da nije jasno zbog čega nisu dva središnja događaja,
oko kojih je sagrađeno kršćansko učenje, opisali potanko, slikovito i uzbudljivo, te zaista nadahnuto.
Crux interpretum
Da se Isus pred očima sviju, ili barem u krugu učenika, popeo u nebo, ta bi se vijest još istog dana bila
munjevito proširila jeruzalemskim ulicama, jer narod je živo sudjelo-vao na suđenju i pri raspinjanju.
Međutim, ni jedan rimski ni židovski povjesničar nije zapisao ni jednu jedinu riječ o tim zbivanjima što
su mijenjala svijet! 0 svemu tome zna-ju evanđelisti tek veoma malo, a ni oni ne bijahu očevidci. To je
crux interpretum.
Jedan među milijunima
Ja sam jedan od stotina milijuna »kršćana« koji se organi-ziraju od kolijevke i za to plaćaju poreze, ali
ne mogu vjerovati u smislu organizirane religije. Nisam ateist. Di- vim se veličanstvenoj dramskoj
poeziji što je nastala oko Isusa iz Nazareta kao središnjeg lika; divim se svjedo-čanstvima kršćanske
kulture u slikarstvu, kiparstvu i glazbi. Priznajem većinu zakona i pravila o životu u Ijudskoj zajednici
(svojstvenih svim religijama, mitovima i legen-dama svih naroda) što su zabilježeni u kršćanskom vjerskom
kodeksu.
Međutim, crkvi u kojoj sam rođen pobijam pravo da jedino ona spašava, jer — da spomenem samo dva
primjera
— nimalo ne potcjenjujem Budina i Muhamedova učenja i vjerska načela.
Milijuni kršćanskih vjemika ne znaju ništa ili premalo o pozadini Biblije. Tako odgojeni, prihvaćaju je
od poko-Ijenja do pokoljenja kao »riječ Bozju«; smatraju Isusa iz-vorriim objaviteljem svog nauka. No,
dokazano je da je on, da se izrazimo vrlo suzdržljivo, usvojio bitne dijelove od esena s Mrtvog mora.
Činjenicu da su kršćanska učenja i običaji većinom pozajmice iz starijih religija, dokazuje
dokumentacija koju mi je stavio na raspolaganje dr Robert Kehl (27), a pojedinosti što ih vadim iz nje
tek su malen dio prikupljenog materijala.
»Biblija ne sadržava ni jednu jedinu vjersku ili ćudorednu misao koja ne bi već bila sadržana u
nekakvu obliku u sve-tim zapisima ranijih ili suvremenih religija. Neposredno hranjivo tlo — da ne
kažemo: skladište i arsenal — za današnji »kršćanski«, to jest paulinski vjerski, općinski i kultni život
bijahu ponajviše helenistički misterijski kul-tovi (koji su, opet, u velikoj mjeri preuzeti od egipatsko-
-orijentalnih kultova). Osobito se u kultovima Atisa, Dioniza, Mitre i Izide može naći gotovo sve ono
što tvori današnje paulinsko kršćanstvo (a)*:
Glavni lik pojedinih misterijskih kultova uvijek bješe spasitelj poput paulinskog Krista, bješe »sin
božji« i na-zivao se »gospodarom«. Pri tome su odlučnu ulogu igrali patnja i umiranje tih »božjih
sinova«, a tu je riječ i o ras-petim bogovima. — Općenito raširena predodžba bješe putovanje boga u
pakao (»...sišao u pakao...«), a isto je tako uzašašće na nebo spadalo u priču o spasenju u svim
misterijskim kultovima. Kao u starom Egiptu, bio je i misterijskim kultovima poznat trinitet (trojnost,
troj-stvo). tJ Mitrino i Dionizovo ime liječili su se bolesni, uskrsavali mrtvi, smirivalo more, pretvarala
voda u vino itd. Postojao je i Uskrs (svetkovina uskrsnuća); pri čemu je uskrsnuće boga bilo zamišljeno
kao i kod kasnijeg kršćanstva (uskrsnuće trećeg dana, prazan grob, od-maknut kamen). Učenje o
izbavljenju, koje se smatra osobitošću kršćanske religije, nalazi se sa svojim poje-dinostima u