Kalendar prikazanja

stupanj saznanja — na primjer, popularne autogene vježbe — napomenimo tek usput da se svi
mogući ogranci mogu autosugestijom po-vezati radi krajnjeg učinka.
Bio-feedback
Četrnaestog sam listopada 1973. razgovarao u hotelu »Plaza« u New Yorku s profesorom drom
Josephom Brudnyjem, stručnjakom za rehabilitaciju s Njujorškog sveučilišta.
Izliječili ste bez kirurškog zahvata jednog mladića koji je zbog slomljene kraljesnice bio već
godinama prikovan uz invalidsku stolicu. Jeste li čudotvorni doktor?
Sve to nema baš nikakve veze s čudom. Ako se može govoriti o nekom čudu, onda je to moć mozga
nad tijelom. Uistinu smatram da je moć mozga posljednja neukroćena zvijer na ovom planetu. čuda
su objašnjiva
Optički i akustički signali kakve uvodi suvremena medi-cina pri »bio-feedbacku« i programirana
želja u čovječjem mozgu za stjecanjem užitka, što ju je dokazao fiziolog Campbell, prema mom
mišljenju pružaju očigledna objaš-njenja i za »tjeralice« koje vidovita djeca (a i malobrojni odrasli
vidovnjaci) potanko kazuju u zapisnik: riječ je o »vizijama« predodžbi koje ih prate i progone od
malih nogu. Njihove »poruke« sadržavaju tekstove i nječi koje ponavljaju, dječji pojednostavljene,
iz teološkog jezika što ga upijaju s katedre i propovjedaonice. Budući da često ne shvaćaju smisao
onog što su čuli i naučili, tobože po-pravljaju a zapravo kvare propovijedi i katehističke tek-stove.
Nastaju zagonetna, nerazumljiva saopćenja, u koja se cjepidlački uvlače nadzemaljske misli, gatanja
i proro-čanstva.
S obzirom na dječju psihu, ne iznenađuje to što najmlađi imaju najčešće priliku da se obraduju
prikazanjima. Oni žive u strahu od purgatorija, »čistilišta kao mjesta obda-renih koji ispaštaju
neokajane grijehove« (Prva poslanica Korinćanima, 3, 15). Djeca se boje prijetnje da će dospjeti
onamo. Stoga nastoje na svaki način izbjeći paklenske muke; naivno usrdno i pomoću nesputane
dječje mašte, predaju se fantastičnim mislima i pothvatima; m za čime ne čeznu više negoli za time
da se sretnu oči u oči s divnim likovima iz crkvenog svijeta. Svaki dan saznaju iz dirljivih i lijepih
legendi o obdarenim Ijudima kojima su se ukazali
članovi svete obitelji. Te su im legende ispričali župnici i vjeroučitelji, crkveni funkcionari, a Crkva
ne laže. (Bajke okrutna sadržaja mogu, to zna svaki psiholog, izazvati u djece neurotičan strah.) —
Iz mašte raste sada osjećaj užitka, želja da se izazovu čudesni doživljajj. Djeca do-življuju
»iznenada«, u potpuno osjetilnom pogledu, isti-nite snove, koji sadržavaju iznenađujuće mnogo
istine (to jest, likova, simbola i riječi iz njihove religije) »što kao da se nalazi izvan normalne
pojave«. Psiha onih koji sanjaju već odavno je zabilježila objekte istinitih snova, a sada postaju oni
najednom »objava stvarnosti nesvjesnoga« (Herder). Težnja za uzitkom, u primjeru djece radost zbog
vizije, ispunila se.
Nepravedno je poricati vidovitoj djeci subjektivnu »is-tinu« njihovih vizija. Ako Crkva općenito
ne želi »prika-zanja«, trebalo bi da izmijeni ili ukine vježbu što izaziva spremnost za doživljavanje,
želju za suočenjem sa svetom obitelji. Ona to neće učiniti, jer takozvana »prava« prika-zanja može
vrlo dobro iskoristiti u svojoj propagandi. Već citirani hagiograf Walter Nigg, koji priželjkuje
povratak svetaca, izražava smjernu nadu koja isto tako vrijedi za »nužnost« prikazanja: »Doduše,
danas kao da su iščezli, ne priča se o njima ili tek rijetko. No, taj muk neće potra-jati, jer iznenada će
se opet obratiti ljudima.« — 1 Crkva ima svoju vrlo specifičnu želju za užitkom, uživanjem u čudu.
Sve postaje jasno!
U svečani su obred, radi povećanja uživanja u vjero-vanju, uključeni djelotvorni trikovi. Američanin
Leslie M. Le-Cron (19) smatra da je za poticanje heterosugestije (a što li je drugo molitva?)
najprikladnija upaljena svijeća;
treba je tako postaviti da se može udobno promatrati.