Kalendar prikazanja

To su primjeri razvojnih stupnjeva do psihodrame s njezinim »mehanizmima međuljudskog
odnosa« (22).
Autogeno vježbanje i spavanje u hramu
Čvrstu tradiciju ima i autogeno vježbanje, koje spada u ovu tematiku. Johannes Heinrich Schultz
(1884—1970), neurolog iz Gottingena, uveo je tu vrstu autohipnoze, koja određenim unutrašnjim
stavom dovodi do opuštanja, u opću upotrebu. Približna joj je analogija antička inku-bacija, spavanje
u hramu. To spavanje u hramu donosilo je u snu božanske objave i izlječenja bolesti (»incubare«:
smjestiti se na nekom posvećenom mjestu).
Inkubacija se u antici radi opuštanja započinjala kupa-njem. (Lourdes, a i drugdje!) »Prava se
inkubacija zbivala za vrijeme počinka u abatonu, najsvetijoj prostoriji hra-ma.« (Zar crkve i oltari
imaju neko dmgo djelovanje?) — Dr von Schumann (23) kaže da su opuštanje mišića i do-življaj
uspavljivanja pri inkubaciji (a i pri autogenom vjež-banju), zacijelo, uzajamno čvrsto povezani, te su
se tada, naime, mogli pacijenti, »podložni sugestiji i vjemici, za-uzimajući nekritičan stav prema
religiozno-magijskom izlječenju«, osloboditi smetnji i ozdraviti. Pri inkubaciji se onaj koji je tražio
izlječenje vladao pasivno i »očekivao na magijski način od boga Asklepija... ozdravljenje«. — Stavi
li se, na primjer, umjesto »boga Asklepija« ime »Bernadette Soubirous«, moglo bi se pomisliti da je
to izvještaj o zbivanjima u Lourdesu.
Ljubazni bogovi zdravlja
Bog Asklepije (Eskulap) djelovao je u svetištu posvećenom njemu u Epidauru, u antici čuvenom
gradu u Saronskom zaljevu; međutim, on je »radio« i u hramovima u Knidu, Kosu, Pergamu,
Sikionu, Naupaktu i Ateni. Imao je mnogo podružnica, u kojima se liječilo sve što bi se poja-vilo.
Dolazili su slijepi, hromi i gluhi, oboljeli od vodene bolesti, oni koji su -patili zbog organskih
bolesti, oni koji su imali trakavicu, a i oni koji su se žalili zbog ispadanja kose. Veoma zaposleni bog
morao je stalno stvarati čude-sa... kao u današnje doba svetački kipovi na prošteništima. Rabin Ben
Akiba običavaoje kazati: Sveje već postojalo...
Epidaurskije hram, s natpisom: »Dođi kao dobar čovjek, otiđi kao još bolji«, od 500. prije n. e. bio
mjesto na koje su hodočastili oni koji su tražili izlječenje, Lourdes »zlat-nog doba« greke kulture.
Osim šefa — Asklepija — osobno, čuda su za vrijeme blagotvornog sna činili i »ljubazni bogovi
zdravlja«.
Kurt Pollack (24) piše: »Čudesna su se izlječenja javljala ponajviše u slijepih, gluhih, uzetih, onih
koji su patili od besanice i drugih bolesnika koji bi se danas uvrstili u ve-liko mnostvo neurotičara i
vegetativno stigmatiziranih. Bo-žanski je liječnik izliječio mnoge kojima zemaljski liječnici nisu
mogli pomoći... Sposobni Asklepijevi svećenici bi-jahu iskusni poznavatelji Ijudi, i izvrsno su znali
duševno utjecati na bolesnike. Bili su u određenom smislu, iako to nisu znali ni htjeli, preteče
današnjih psihoterapeuta.« — Treba li tumačiti tu negdašnju i sadašnju vrstu čudesa? Crkva zna
povijest.
Liječenje glazbom
Pitagorejcima je u šestom stoljeću prije n. e. bilo već poznato psihoterapijsko djelovanje glazbe.
(Jasno čujem tužaljke iz Lourdesa!) — Sirijski je filozof Jamblih opisao to stanje:
»Pitagorejci su se koristili glazbom kao lijekom; posto-jale su odredene melodije protiv duševnih
patnji, a najboIje su pomagale one protiv sjete i velike zabrinutosti — dok su druge bile, opet, protiv
jakih uzbuđenja i strasti i protiv svakakvih duševnih poremećaja. Pitagorino se sredstvo umirenja i
liječenja tjelesnih i duševnih bolesti sastojalo u stanovitim melodijama i ritmovima kojima se način