Kalendar prikazanja

ukopa otvorili lijes. »Ponovno otkriveni grobovi običnih Etrušcana, kojima nitko ne pripisuje
nikakvu posebnu svetost, pokazaše isti fenomen. Mrtva tijela, koja su neoš-tećena počivala na
kamenim ležajevima, pretvoriše se još za razgledavanja grobnica u prah. Navodno je prostoriju
ispunila mirisna zlaćana para.«
Smatrao bih sjajnom zamisli i odvažnim djelom kad bi bogata Katolička crkva, koja se tako brine
o nepovredivo-sti i božanskoj uzvišenosti svojih svetaca, pripremila jedan fond za istraživanje da se
može na širokoj osnovi ispitati posmrtno ponašanje svetih tijela.
Tada bi se jednog dana moglo odgovoriti i na lukavo pitanje bečkog istraživača: »Zašto bi Bog
očuvao tijelo baš onih Ijudi čije duše uzima najkraćim putem k sebi?«
Ni Isus nije vjerovao u čuda
Ni Isus, Učitelj, nije vjerovao u čuda..., ali je znao kakvo
je djelovanje sugestije!
Došla je k njemu, izvješćuje Marko (5, 23 i dalje), neka žena koja je ležala »na umoru«. 0 Isusu,
kao čudesnom iscjelitelju, pronio se glas i svugdje pripremao tlo za nje-gove direktne sugestije.
Zamoliše ga da položi ruku i
izliječi ženu, koja je već 12 godina bolovala od krvarenja;
odnijela je mnogo novca liječnicima, ali oni joj nisu mogli pomoći. Kao i uvijek, narod — pun
očekivanja — okružuje Učitelja: Ž.eli vidjeti čudo! A bolesnica želi doživjeti ču-desno izlječenje!
»Govorila je u sebi: Dotaknem li se samo i njegovih haljina, ozdravit ću!« (28)
Dakle, postoji njezina spremnost kao uvjet za čudesno izlječenje.
»0dmah joj prestade teći krv, i ona na svom tijelu osjeti da je ozdravila od bolesti.« (29)
Isus je vrlo dobro znao odakle to djelovanje što se pripisuje njemu, jer je pitao po redu tko mu se
dotače haljina:
»0n baci pogled naokolo da vidi onu koja to učini.« (32) Tada čudesni iscjelitelj objasni vrlo
moderno i posve pra-vilno zagonetku izlječenja:
»Kćeri, tvoja te vjera ozdravila! Hajde u miru i budi iscijeljenja od svoje bolesti!«
Nazarenac nije znao o mehanizmima djelovanja autosu-gestije i heterosugestije, ali je pouzdano
naslutio njihovu čudotvornost. Ako se današnji duhovni iscjelitelji služe Biblijom kao udžbenikom,
mogu u njoj naći mnogo pro-kušanih uputa. »Po svojoj volji nitko ne trpi rado. Osim ako uopće ne
trpi, već se pokorno veseli tome. Uživa i u udarcima, čak kao prijeko potrebnima da bi duševno nabujao.
Patnički pogled nije tada samo pomirljiv, nego i zahvaljuje. Baš ta zahvalnost čini se
podmuklom«, kaže Ernst Bloch (44), a njegovi se zaključci podudaraju s mo-jim zapažanjima.
Ja vjerujem u boga
Ako mi se predbacuje da bi trebalo da više poštujem re-ligije, mogu pošteno i iskreno izjaviti da
veoma poštujem sve one religije koje postuju i vjernike.
Međutim, kad se vjerničko neznanje prezire i b.estidno iskorištava, kad se čudima, koja to nisu,
izvode hokus-po-kusi, kad se iz obučavanjem nametnutog učenja izvlači novac, kad religije, prijeteći
kaznama na drugom svijetu, tlače svoje sljedbenike na ovom svijetu — u svim takvim primjerima ne
mogu religije, ma koje one boje bile, pošto-vati. Ja tražim iskrenost, i htio bih pomoći onima koji su
— kao i ja — još u djetinjstvu potpali pod vlast vjerskog nauka, koje se tobože nitko ne može
osloboditi — osim pod cijenu vječnog prokletstva.
Oslobodenje od vjeroispovjednih spona ne znači ni-pošto napuštanje vjerovanja u boga kao iskonsku
snagii sveg postojanja.