Kalendar prikazanja

Pamplone«. Marie-Loli i Jacinta primljene su u jedan samostan kraj Saragosse. Jedino je Mari-Cruz
ostala kod svojih roditelja, kojima pomaže u kući i na polju.
Iz »brodskog dnevnika« burnih događaja iz Caraban-dala, važna su mi tri momenta:
Čudo s hostijama
1) Čudo s hostijama. Dogodilo se noću 18. srpnja 1962. Oko dva sata se u Conchitinoj sobi, gdje je
boravilo i ne-koliko rodaka, pojavio arhanđeo Mihael. Iznenada je •djevojčica, piše u izvještajima,
ozarena lica pohitala niz kućne stepenice, potrčala kroz uličice i najednom se bacila na zemlju.
Ležeći zgrčena, isplazila je jezik.
Smjesta su je opkolili lovci na senzacije što su dan i noć vrebali u selu, i svi su se zagledali u nju.
Očevici te burne noći izjaviše u zapisnik da se na djevojčičinu jeziku
pojavila u tren oka snježnobijela, prilično debela hostija, koja se vidjela oko dvije minute. Nakon
toga je Conchita progutala hostiju.
Tu je materijalizaciju snimio jedan gledalac! Na četrde-setak se slika, doista, vidi na djevojčičinu
jeziku neki bijeli okrugao »predmet«, nešto što sliči hostiji. Proma-trači izjaviše da Conchita nije
napravila nikakvu kretnju rukama, a pogotovo dodirnula usta. Osim toga, za vrijeme te »pričesti«
nije povukla jezik u usta niti pod nepce;
uostalom, i nezamislivo je da bi nešto tako bijelo skrivala u ustima. — Za mene je amaterski film
što ga je snimio i razvio u Barceloni izvjesni gospodin Daminas pravo malo čudo: bila je noć, i
svijetlilo je samo nekoliko džepnih svijetiljki. Zar nije čudo što se na filmu, uopće, nešto vidi?
Posljednje prikazanje
2) Kad se posljednji put pojavilo prikazanje, 13. studenog 1965, dobiše djevojčice od Majke Božje
poruku za papu. U siječnju 1966. otputovala je Conchita, uistinu, u Rim, gdje su je u Vatikanu
preslušavala više od dva sata pre-časna gospoda iz Vjerske kongregacije, bivšeg Svetog oficija, a
zatim ju je primio papa. — Iz Rima se Conchita odvezla u San Giovanni Rotondo, kako bi ondje
posjetila čudesnog patera Pija.
Mari-Cruz pobija!
3) Zapravo, apsurdno je u događajima iz Carabandala
ovo:
Mari-Cruz, djevojčica koja radi u roditeljskoj kući, iz-nenada poriče da je ikada vidjela neko
prikazanje!
Što je uzrok tom pobijanju?
U katoličkim novinama »Vaterland«, koje izlaze u Luzernu, čitam u izdanju od 17. ožujka 1967.
pod naslovom
»U Carabandalu nije bilo nikakvih prikazanja«, ovaj
tekst:
»U službenu dopisu od 17. ožujka 1967. ističe biskupski vrhovni pastir, biskup Puchol Montis iz
Santandera, sli-jedeće tri točke: 1) Nije bilo nijednogjedinog prikazanja, ni svete Djevice, ni svetog
arhanđela Mihaela, ni bilo koje druge osobe iz neba. 2) Nije priopćena nikakva po-ruka. 3) Svi
događaji što su se zbili u Carabandalu imaju prirodno objašnjenje.«
Što nije smjelo biti?