Kalendar prikazanja

geografski položaj Fatime baš astronomsko podne. (Zašto?) Gospa je opet zatražila sastanak s
djecom 13. slijedećeg mjeseca na istom mjestu. Potekla su obavještenja od prikaze (odašiljač)
vidovnja-cima (prijemnici).
Za sada je sve u redu. Međutim, zašto su prikazanja vezana uz mjesto i vrijeme? Tu mogu uvesti u
raspravu samo jednu fantastičnu mogućnost koja se, priznajem, prilično loše slaže s takozvanim
priznatim činjenicama. Čini mi se da je bolje ponuditi neku teoriju nego se ku-kavički izvlačiti.
Svladavanje vremena i prostora
Tko hoće pratiti moje spekulativne kombinacije a ima dasku pred očima (taj izraz, zapravo, znači:
biti ogra- ničen; igra riječi — nap. prev.), neka je stavi pod noge.
Na taj će način biti nekoliko centimetara viši i imat ćebolji pregled nad teoretskim poprečnim
spojevima i povezanošću.
U nekom trenutku negdje su u našoj galaksiji nastala prva razumna bića. Astrofizičari znaju da
ima neuspore-divo starijih sunčanih sustava nego što je naš; dakle, po svoj prilici ima — a to se i ne
poriče ozbiljno i odlučno — i mnogo starijih razumnih bića. Prva inteligentna bića počeše (kao što,
vjerojatno, i priliči svim razumnim bići-ma!) postavljati pitanja kako bi povećala svoje znanje. Prije
nego što su ti inteligentni Nezemljani počeli plani-rati svemirska putovanja, bavili su se
astrofizikalnim i astronomskim istraživanjem (kao i naši stručnjaci, prije
nego što su poslali u atmosferu prve rakete). Kad su počeli konstruirati svemirske brodove, njihovi
matematičari i balističari izračunaše da je pri velikim brzinama svemir-skih brodova različito
vrijeme polaznog planeta i brodske posade.
Nerazumljivo?
Znanstveno se odavno dokazalo da pri međuzvjezdanim letovima velikom brzinom vrijede različita
vremena. »Vre-menska dilatacija«, kako se naziva taj vremenski pomak, »otkrivena« je, doduše, tek
u naše doba, ali ona je »vječni« zakon, te je vrijedila već i za prva razumna bića koja su se bavila
astronautikom. Što da se radi? govori Zeus — upitao je Friedrich Schiller u svojoj pjesmi »Dijeljenje
Zemlje«. Što da se radi? pitala su se i izvanzemaljska bića. Kako da ostvare cilj ekspedicije:
povećanje znanja, ako do njihova povratka iz svemira prođu tisućljeća? Ako kod kuće ne bude živio
više nitko tko bi mogao primiti i ocijeniti rezul-tate putovanja?
Prostor i vrijeme, rekoše izvanzemaljski akademici, mogu se pobijediti jedino ako se na što više
mjesta u koz-mosu u različito vrijeme budu pobrinuli za potomstvo — razumije se, »na svoju sliku i
priliku«! Dakle, školovali su se astronauti i dobili zadatak da na dalekom putovanju skrenu prema
svim suncima zavičajnog tipa i da se spuste ondje. Trebalo je da na temeljito istraženim planetima
od-voje najrazvijeniji oblik života i planskom umjetnom mu-tacijom* učine ga razumnim. Prema
kojem uzorku? Da-bome, »na svoju sliku i priliku«.
• Latinski: »mijenjanje«; promjena koja dovodi do nastanka izmije-njenog nasljednog obilježja
Stafete istovrsnih