Kalendar prikazanja

usporedbe kojima se služio Isus, čak cijele propovijedi što mu se pripisuju, kazivali su mnogo prije
njega eseni. Svaki bi redovni sud podudarnosti u tekstu kumranskih svitaka i Novog zavjeta priznao
i potvrdio kao nesumnjive — ali ne i kršćanski bogoslovi. Kao da bi bila sramota ako kazivanja
Isusa iz Nazareta ili Betlehema sadrže učenje asketske esenske zajednice! No, tu se ispriječila i
Isusova izjednačenost s Bogom, zaključena u Nikeji. Eseni bijahu jednostavni monasi, koji su imali
svoje učenje davno prije Krista. Zar je Isus epigon? To ne smije biti, to kršćanski čuvari Isusove
čiste nauke smatraju nepodno-šljivim. Albert Schvveitzer (20), očito, nije bio dovoljno jasan kad je
kazao: »Suvremeno kršćanstvo treba da ne-prestano računa s mogućnošću eventualnog napuštanja
Isusove povijesnosti.«
Je li Isus zivio među esenima?
Evo nekoliko primjera o nesumnjivim podudarnostima između esenskog i Isusova učenja:
Eseni nisu krstili. Ni Isus to nije činio.
Eseni su se odrekli teologa svog doba, saduceja i farizeja. I Isus je to učinio.
Eseni su propovijedali krotkost i poniznost da bi se ugodilo Bogu. 1 Isus je to činio.
Eseni su upozoravali na »ognjeni sudnji dan« što se približava. Isus također.
Eseni su kazali da treba voljeti brata kao samog sebe. To je bila osnovna tema svih Isusovih govora.
Eseni su govorili o »sinovima svjetla«, koji se bore protiv »sila tame«. Tko ne poznaje tu metaforu
iz Isusovih govora?
Eseni su propovijedali o »duhu istine« i obećavali »vječni život«. Upravo to je činio Isus.
Eseni su govorili o »članovima Novog saveza« i o »svetom duhu«. A što je činio Isus?
Eseni su slavili zajednički obrok moljenjem za stolom
— kao i Isus večeru.
Eseni su govorili o temelju »koji neće ništa uzdrmati«
— a Isus o stijeni (Petru), koju neće ništa savladati. U četvrtoj kumranskoj spilji pronađena su
»veličanja blaženstava«, u kojima svaka rečenica počinje riječju »blažen« — početnom riječi koju
je Isus upotrijebio u propovijedi na gori.
Eseni su od svakog novog člana koji bi pristupio njiho-voj zajednici zahtijevali da prizna svoje
grijehove — što je čvrst zakon kršćanstva.
S obzirom na tako brojne dokaze (to nisu indiciji!), jednostavno se nameće pitanje, nije li i Isus —
kao povjesni-čar Flavije Josip — živio neko vrijeme kod esena. Više od 19 kršćanskih stoljeća
odgonetavale su pametne glave iz-vještaje Flavija Josipa; o esenima se nije znalo ništa, ne spominju
se ni u Evanđeljima, ni u Djelima apostolskim. Zar je taj Flavije Josip izmislio naučno-fantastičnu
priču o nekom redu koji nije postojao? Pronadeni kumranski svici su ga posmrtno potvrdili kao
pažljiva historičara.
Dan kada sam se zbunio
Dobro se sjećam onog dana kad sam, kao intemist na strogo katoličkom koledžu Saint-Michel u
Fribourgu, prvi put čuo Isusov dirljiv oproštajni govor, upućen nje-govim učenicima, u kojem im
najavljuje »sudnji dan« i proriče da će Gospodin »postaviti ovce sebi s desne strane, a jarce s lijeve«
(Matej, 25, 33 i dalje).
»Nakon toga će kralj reći onima s desne strane: Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed
kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta! Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah
žedan, i napojiste me;
bijah putnik, i primiste me; bijah g6, i obukoste me;
bijah bolestan, i pohodiste me; bijah u tamnici, i dođoste k meni.«