Kalendar prikazanja

Dječak Francisco, koji je 1917. s djevojčicama Jacintom i Lucijom prisustvovao prikazanjima u
Fatimi, umro je kao jedanaestogodišnjak 4. travnja 1919. — Vjernici do-zivlju u molitvama
Francisca i tvrde da su izliječeni nje-
govim zagovorom. Evo primjera o Franciscovu marljivu
djelovanju:
J. N. R., Madeira, izmolio je zagovorom pastirčeta Francisca milost izlječenja za svog teško
bolesnog sina.
A'. R. C., Minho, molio je Francisca kako bi svojim za-govorom poštedio jednu njegovu prijateljicu
operacije. Molba je uslišana.
M. A., Utrecht, Nizozemska — Dopremljenje u bolnicu radi operacije, koja je, medutim, zbog
Franciscova za-govora postala suvišna.
L. P., Ljubljana, Jugoslavija — Zahvaljujući Francisco-vu zagovoru nestadoše boli u jetrima i
mjehuru.
D. G., Sidney, Australija — Zahvaljujući Franciscovu zagovoru preživio je sin automobilsku nesreću
opasnu za život.
Dječak Francisco ima na svom računu već stotinjak slu-čajeva u kojima je djelotvorno pružio
pomoć. 1 njegovu prijateljicu Jacintu, koja je umrla kao desetogodišnjakinja, dozivlju, te ona
uslišava isto tako revno želje i molbe ho-dočasnika.
Crkva sakuplja potvrde Crkva brižljivo sakuplja sve potvrde o zahvalnosti, jer su one potrebne
zastupniku svetih interesa pri proglašavanju blaženih i svetih. Uslišani zagovori nisu indiciji, već
dokazi — prema tome, svi slučajevi spadaju u spise! — Priprema se proglašenje blaženima
Francisca i Jacinte. Ni jedan poznavatelj te materije ne sumnja u to da će oba vido-vita djeteta
kasnije dobiti i štovanja vrijedno mjesto na svjetskoj rang-listi svetaca. Do tada će, dakako, proći još
mnogo vremena, a njih dvoje treba da valjano čine čuda.
Crkva u nervnom središtu svoje vidljive moći
Crkva ne odlučuje samo o tome što su »prava« prikazanja, nego i o tome što je »čudo«. Godine
1870. je u Vatikanu zapisana definicija onog što treba da se smatra čudom:
čudo »proturječi prirodnim zakonima«. 1 točka. No, ta je definicija stara više od 100 godina, na njoj
se uhvatila patina kao na crkvenim tornjevima. Čovjek sve više i više otkriva prirodu, čak uči kako
će prirodnim zakonima upravljati po svojoj volji. Stoga se opravdano nadam da se za 100 godina
više ništa neće moći označiti kao »čudo«.
Trenutno se u Vatikanu odvija oko 1200 (!) postupaka radi proglašenja blaženima ili svetima.
A postoji već oko 12.000 (!) svetaca.
Otkad je papa Benedikt XIV objavio 1738. djelo »0 proglašenju blaženima i svetima slugu
Božjih«, vrijedi pra-vilo da za svakog sveca treba nakon njegove smrti utvrditi barem dva čuda.
Svima onima koji sada čekaju na popisu 1200 »gotovo svetaca«, mnogo je teže nego njihovim prethodnicima.
Ono što se ranije lako prihvaćalo kao čudo da-nas može postići svaki malo bolji
medicinar. Dakle, ni svecem se više ne postaje onako jednostavno kao nekoć. Sjećam se školske
parole: »Tempora mutantur, nos et mutamur in illis.« Vremena se mijenjaju, a i mi u njima...
Pater Pio
Što poduzima Crkva kad neki njezin sluga već za života čini čudo za čudom? Kad ga vjernici bez
vrhovnog bla-goslova obožavaju kao sveca i mole mu se? Ona to trpi.
U posvećenim se krugovima smatra apsolutno sigurnim da je Francesco Forgione, koji je svjetski
glas stekao pod imenom pater Pio, primljen u zajednicu svetaca. Pater Pio je za svog života izazvao
toliko čuda da je davno prije kanonizacije pretvoren u (živog) sveca.