Kalendar prikazanja

traže ONO, sinonim za stvoritelja ili boga, ali ne »opažaju« da je ono što traže oko njih i u njima
samima.
Apsurdna misao?
Neka odgovore znanstvenici.
Tvar od koje se sastoji svijet
Sir Arthur Eddington (1882—1944), engleski astronom i fizičar, direktor zvjezdarnice u
Cambridgeu (3), otkrio je vezu između mase i sjaja zvijezda i utemeljio teoriju o pulsiranju Cefeida.
Zastupao je »selektivan subjektivi-zam« prirodne zakonitosti, smatrajući da fizikalne temeljne
zakone bitno određuje i struktura spoznajnog procesa, te je tvrdio:
»Tvar od koje se sastoji svijet jest tvar duha.« Filozof prirode Bernhard Bavink (1879—1947), koji
se trudio da zatvori jaz između prirodne znanosti i religije, zastupao je ovo gledište (4):
»Materijalni svjetski poredak čini nam se danas kao
možda prolazna materijalizacija jednog posve duhovnog
koncepta.«
Max Planck (1858—1947), kojije svojom kvantnom teori-jom otvorio fizici nove putove i 1918.
dobio Nobelovu na-gradu za fiziku, priznao je:
»Kao fizičar, dakle kao čovjek koji je cijelog života služio najtreznijoj znanosti, to jest istraživanju
materije, zacijelo ne mogu biti osumnjičen kao vjerski zanesenjak. Stoga vam kažem nakon svojih
istraživanja atoma ovo:
Ne postoji materija sama po sebi! Sva materija nastaje i postoji samo uslijed sile koja izaziva titranje
atomskih čestica i drži ih na okupu u atomu kao najsićušniji Sunčev sistem. No, kako u cijelom
svemiru nema ni razumne, ni vječne sile same po sebi, moramo pretpo-
staviti da je' iza te sile neki svjestan razuman duh. Taj je duh prauzrok sve materije . . . «
Sir James Hopwood Jeans (1877—1946), engleski mate-matičar, fizičar i astronom, koji je krčio
putove prije svega na području termodinamike, stelarne dinamike i kozmo-gonije, postao je poznat
osobito zbog svoje teorije o na-stanku planeta (5). Onje smatrao:
»Danas postoji prilična suglasnost, a na fizikalnoj strani znanosti gotovo potpuna, da rijeka znanja
teče prema nemehaničkoj stvarnosti: svemir postupno sliči prije velikoj misli negoli veliku stroju.«
»Duh« = energija
Ako je, dakle, materija proizvod »duha« i — vice versa — duh proizvod materije, onda su duh i
materija istog sastava — samo u drugom agregatnom stanju? Prije 50 godina se pitalo: Može li se
energija pretvoriti u materiju? Odgovor koji je izmijenio svijet, dala je Einsteinova for-mula E ==
mc2. Vodikove su bombe dokaz koji se ne može previdjeti ni prečuti. Smije li se danas pitati: Može
li se »kristaliziram« duh osloboditi? Posve je jasan zaključak analogijom: Materijaje oblik energije
kao i »kristalizirani« duh; prema tome, duh je jednak energiji a energija duhu. Svijest, koja se
definira kao nesumnjivo srodna s »duhom«, zacijelo je neki drugi (premda još nepoznat) oblik
energije.
Energija se ne gubi