Kalendar prikazanja

Utvare se opet pojaviše a podaci bijahu sve precizniji. Kerner i sudac pretražiše »onaj snop spisa«
koji je Hauf-feova tako izrazito opisivala. Doživješe iznenađenje kakvu se policijski inspektor nada
u svojim najsmionijim snovi-ma. »U jednom omotu, koji bješe baš onakav kakvim ga je opisala
vidovnjakinja, nađosmo neki papir s brojkama i riječima koje je napisala ruka onog čovjeka... (kojeg
je »vidjela« Hauffeova!)... Taj je papir sadržavao dokaz, i to jedini, da je K. vodio tajnu knjigu, koja
nakon njegove smrti više nije pronađena a u koju je, vjerojatno, unio mnoge podatke koji nisu
objelodanjeni...«
Friederike Hauffe je u somnambulnom stanju izdiktira-la pismo pokojnikovoj ženi: ona je nevina i
može spokojno očekivati dražbu. Sudac je o cijelom događaju napravio »službenu bilješku« dokazne
snage. Gospođa Hauffe kao da je odahnula nakon izvršenog zadatka.
Petoga kolovoza 1829. vidovnjakinja iz Prevorsta umrla je baš na onaj način koji je opisala u
magnetskom snu 2. svibnja.
Zaključci s mog gledišta
Odakle je istaknuti liječnik Justinus Kerner mogao prije 150 godina naslutiti ili čak poznavati
rezultate suvremenog PSI-istraživanja? Što je mogao znati o energetsko-vre-menskoj pretvorbi? Što
se drugo »ukazalo« vidovnjakinji nego energija svijesti pokojnog gospodina F., koji je svo-jim
znanjem htio pomoći na dražbi što se očekuje? Tko je osim gospodina F. znao za onaj »snop spisa« i
pismo koje je bilo odlučno za sudski stečaj?
Slučaj koji je opisao Kerner više je vidovitost nego eg-zaktno znanje o događajima. Razumljivo je
što se Kernerov izvještaj o vidovnjakinji iz Prevorsta neprestano pojavljuje i u današnjoj znanstvenoj
literaturi. Postavio je mjerila za obavljanje pokusa i istraživačko iskorištavanje (kakvo mu je bilo
moguće u njegovo vrijeme). Kroz sve se izvještaje provlači, kao misao vodilja, izjava vidovnjakinje
da sve dojmove i vizije dobiva od »nervnog duha«. Smiono ću pretpostaviti da je Kerner pružio prvi
»dokaz« u prilog mojoj hipotezi da energija svijesti traži sebi prikladne me-dije... i pronalazi ih!
Proroci navjesćuju ponajčešće zlo Čovječanstvo se ne može požaliti da oskudijeva u proro-cima i
njihovim izrazito zastrašujućim priopćenjima. To što proročanstva, koja poput grmljavine tutnje kroz
cijelu povijest, navješćuju zlo, treba obzirno shvatiti: zar bi onostrane energije svijesti uspostavljale
vezu s ovostranima u nekom trenutku samo zato da bi najavile puku radost? Djeco, očekuju vas
divna vremena! Veselite se! Smanjuju se porezi! Ono što danas imate, imat ćete i za 20 godina!
Volite se, jer nećete time uprljati svoj život! Od sada više nema glupih ratova, zagrlite se! Ne, za
takve radosne po-ruke ne treba pokrenuti energetski obavještajni aparat.
»Duhovi s one strane« dostavljali su (i dostavljaju) go-tovo isključivo opise katastrofa kt)je prijete,
opise propasti svijeta, briga i gladi što očekuju zemaljsku djecu. Gadan radio-telegrafistički posao —
ali na radost ne treba upo-zoravati.
Dobro, što »otkriva« pogled, tek kratkotrajan pogled u vidovnjačke anale?
Grcki putujući svećenik Peregrinus Proteus propovije-dao je, pješačeći zemljom, najprije kršćansko
učenje, a onda ga obuzeše sumnje, pa je izmijenio svoj nazor o svi-jetu: postao je kinik, jedan od
onih filozofa koji su ideal nepostojanja bilo kakvih potreba razvili do preziranja pristojnosti.
(Kinicima zahvaljujemo pojam cinika. 1 to je nešto!) Obraćenik nije bio sretan. »Vidio« je — i kao
propovjednik priopćavao to, naravno, svim Ijudima — čovječanstvo »pred propašću«. K-ako nije
htio sudjelovati u masovnom dogadaju, spalio se za vhjeme Olimpijskih igara godine 165.
Frigijski prorok Montan (156) pripadao je prakršćanskoj sekti koja je u narodu probudila
kratkotrajnu nadu u Isusov skori vidljivi povratak. Radi toga, kako bi se dobro pripremili, prorok je
tražio od svojih sljedbenika vrlo strogo isposništvo, jer se inače može očekivati »brzi kraj svijeta«.