Kalendar prikazanja

Cuius regio — eius religio
Mogu Svetom oficiju predočiti desetke slučajeva prikazanja koji nisu tako pomno dokumentirani
kao onaj u Heroldsbachu i koje je promatralo manje sudionika, a koji su odavno priznati kao
»istiniti«.
To ovisi, vjerojatno, o vrsti izvještaja nadležnih crkvenih vlasti, a one nisu, unatoč karizmi gospode
koja ondje rade, imune na zablude. Što se iz Bamberga pisalo Rimu? Jesu li vidovita djeca bila
neposlušna zato što nisu opisivala uvijek isto prikazanje? Zato što su postrojila nad krošnja-ma
cijelu svetu obitelj? Ili su, zapravo, u zatajenim zapisni-cima poruke koje se ne mogu uskladiti s
vjerskim učenjem? Kako tajenje u Svetom oficiju, prema tradiciji, bolje uspi-jeva nego u svjetovnim
ministarstvima i kancelarijama, i bez žiga stroge povjerljivosti, ovaj put nećemo nikada saznati
pojedinosti.
Rim je u pravu. Premda se, inače, uvijek ostavljaju odškrinuta stražnja vratašca kako bi se, ako bude
potrebno, presuda mogla izmijeniti na dobrobit Crkve, vrata su se — što se tiče Heroldsbacha —
snažno zalupila kad je papa Pio XII osobno postao čuven. Cuius regio — eius religio! (Treba da
prihvatiš vjeru onog vladara na čijem području živiš!) Mnogo puta prokušano rimsko načelo...
Pa ipak, sve naredbe bijahu uzaludne: U Heroldsbachu se još i danas moli, još i danas dolaze
hodočasnici na brdaš-ce prikazanja i još i danas se događaju čudnovata izlječenja...
Prikazanja za odrasle
Kako bi se i u ovom izvještaju zadržao statistički odnos primalaca prikazanja, koji iznosi — djeca :
odrasli treba spomenuti šumskog nadglednika Matouša Lašuta, koji radi u Turzovki, južno od
Krakova, na moravsko--slovačkoj granici.
Lašutu bijahu 42 godine kad je 1. lipnja 1958. prvi put ugledao prikazu Majke Bozje, u »moru
ruža«. lako otac triju kćeri, bio je, dok su mu se od lipnja do kolovoza 1958. pokazivala sedam puta
prikazanja, uvijek sam, te
otpada mogućnost da su se »slike« telepatijom prenosile iz nekog dječjeg mozga. Jedno Isusovo
prikazanje opisao je Lašut ovako (24):
»... odjeven u bijelu odjeću, nosi crven plašt, prebačen preko desnog ramena i lijeve ruke. S
njegove lijeve strane stoji tanak križ, visok kao i on. Cijelo je prikazanje u ve-liku,
zasljepljujućem, sjajnu istostraničnu trokutu, ko-jem su stranice dugačke desetak metara.«
Prikazanja ne poznaju granice
lako čehoslovačke vlasti nisu znale što bi s vizijama, te su — posve razumljivo — nastojale na
svaki način spriječiti da prikazanja iz Turzovke postanu popularna, često bi se ondje okupilo i
10.000 hodočasnika. — Prikazanja ne poznaju granice ni političke sisteme, pojavljuje se i na
Zapadu, i na Istoku. Nije li to čudnovato?
Prikazanje izabire obraćenika
Bruno Cornacchiola rodio se 19. svibnja 1913. u Rimu i odrastao je u siromaštvu. Prvobitno katolik,
oženio se 1936. i otputovao sam u Španjolsku, te se samo povremeno vraćao kući i dokazivao svoju
plodnost. U Španjolskoj se obratio na protestantizam i postao, kao i većina onih koji prijeđu na
drugu vjeru, agresivan antikatolik. Njegova djeca nisu bila vjerski odgojena. Taj je slučaj zanimljiv
zato što trideset četverogodišnji Bruno C., odrastao čovjek kad je doživio dva prikazanja, pored
svega nije bio ni katolik.