Kalendar prikazanja

Razgledajmo taj primjer s druge strane. Neki ovoze-maljski prorok pruža svoja (uvježbana)
duhovna ticala
pretvorbom energije do drugog svijeta, »vidi« događaje koji mogu imati svoje mjesto jedino u
budućnosti, jer se u pro-tekloj povijesti (koju prorok poznaje ili ju je doživio) nisu zbili. Dakle, ni
medijalni vidovnjak ne saznaje kada bi dan X »viđenih« događaja trebalo prekrižiti crvenom
olovkom u kalendaru. On ima samo jednu mogućnost da kaže preciznije »poruku«, i to ako su
događaji koje je »vidio« tako precizni da on, kao pametan suvremenik, mo-že na osnovi okolnosti
koje vrlo dobro poznaje kombini-rati i potom ocijeniti za koje bi se vrijeme, otprilike, mo-gao
odrediti rok iz »poruke«. Jedno, međutim, ne može učiniti ni najdomišljatiji i medijalno
najuvježbaniji pro-rok: otkloniti »viđeni« događaj! Naime, kad ne bi bio programiran tek za
neodredivu budućnost, ne bi ga ono-strana energija svijesti mogla poslati a ovostrana »vidjeti«. Bio
bi to lanjski snijeg kad bi se priopćavali događaji ko-ji su već odavno zapisani u povijesnim
knjigama.
Zar ta fizikalno-metafizička hipoteza ne objašnjava sasvim uvjerljivo zbog čega saopćenja
»prikazanja«, do-duše, najavljuju buduće događaje i prijete njima, ali ih nikada ne mogu zaustaviti?
Ne uviđa li se na taj način i zašto su poruke proroka i vidovnjaka tako nejasne, tako »misteriozne« i
mnogostrukih značenja? Vidovnjaci i pro-roci svojom energijom svijesti, istina, opažaju buduće događaje,
ali ih ne mogu »iskoristiti«... osim za opskurna gatanja i neprovjerljiva proricanja.
Ivan bez tehničkog rječnika
Kao dodatak Novom zavjetu postoji »Ivanovo otkrive-nje«. Radi se 0 »vidovnjačkoj« knjizi. Prorok
slikovito vidi onečišćivanje okoline, avione, helikoptere, atomske eks-plozije itd. Riječima opisuje te
vizije, onako kako su mu dostavljene energijom svijesti.
»... Pojavi se tuča i oganj, smiješani s krvlju, i to bi bačeno na zemlju. Tad izgorje trećina stabala,
izgorje sva zelena trava... Nešto kao velika užarena gora bi-jaše bačeno u more, te trećina mora
postade gorka (ra-dioaktivna!)... tako poginu trećina živih u moru i pro-pade trećina lađa...« (8.
poglavlje) »A skakavci su imali oklope slične željeznim oklopima, i šum je njihovih krila sličio
drndanju kola sa mnogo konja... i imali su repove i žalce slične onima u šti-pavca...« (9. poglavlje)
»I vidjeh konje; nosili su oklope, plavetne i sumporne boje, glave su konja sličile glavama lavova,
a iz usta im izlazio oganj, dim i sumpor...« (16. poglavlje).
Nije li posve jasno zašto je Ivan vrlo točne opise iz svog svijeta pojmova izrazio svojim riječima?
Nije poznavao suvremeni tehnički riječnik. — Zanimljiva je vijest da je atomski fizičar Bernhard
Philberth (16) suvremeno pro-tumačio Ivanovo Otkrivanje. Pri njegovoj tehnološkoj egzegezi smeta
jedino to što za sva proročanski-apoka-liptična tumačenja iskorištava stalno dragog Boga osobno.
Meni je to vrlo neugodno. Jednostavno, ne podnosim kad se Bog, krajnja i najviša instanca
postajanja, nudi kao put (bolje: kao izlaz) za sva moguća objašnjenja iako se i razumom može
doprijeti do cilja.
Justinus Kerner i vidovnjakinja iz Prevorsta
Što se tiče tumačenja somnambulnih pojava, tu igra ulogu vrijeme u kojem se one tumače i znanje
koje u svakom slučaju tada postoji.