Kalendar prikazanja

Sveti Ijudi, koji su već za života pokazali spektakulamim djelima svoju osobitost, ne pokapaju se,
dakako, u običnim grobovima ili grobnicama. To je, međutim, neuralgična točka s koje dr Kaiser
stiže do svojih uvjerljivih zaključaka.
Najvažniji uvjet da se očuva mrtvo tijelo jest da se izbjegnu bakterije; spriječi li im se ili smanji
pristup, proces truljenja se znatno uspori. No, kako se može utjecati na prilike u okolini tako da se
smanji ili onemogući pristup malim razornim bićima?
Suhim zrakom i stalnim jakim propuhom izaziva se prirodno mumificiranje,- kojim se očuvaju
osobito oni dijelovi tijela na kojima ima malo mesa (uši, nos, prsti na mkama i nogama). Okolinu
mrtvog tijela rashlađuje stalno tekuća hladna voda, te rastjeruje muhe i crve.
Ta hladnoća koja konzervira i koči bakterije može se pojačati ledom. (Na ledenjacima su mrtva tijela
i poslije mnogo godina neraspadnuta.)
Sudska medicina izvješćuje o mrtvim tijelima koja su pronađena u katranu, doduše izmijenjene boje,
ali potpuno očuvana.—Poznata su i mrtva tijela iz tresetišta, koja su se sačuvala zbog humusnih
kiselina koje se su-protstavljaju truljenju.—Ugljični monoksid sprečava zgrušavanje krvi: u onih koji
se otruju ugljičnim monoksidom, može još dugo poslije smrti teći krv iz po-sjekotina.
U metalnim se lijesovima stvaraju metalne soli, koje zaustavljaju raspadanje deset godina. Soli iz tla.
(arsenik iz izvora koji sadržavaju željezo) ili morske soli prouzrokovale su, zajedno sa suhom
klimom, to da su pri iskapanjima u području Lime pronadene stotine lubanja, pokopanih u doba
Inka, s nedirnutom mekuši-nom i svom kosom. — Održavanje mrtvih tijela natro-nom, asfaltom i
cedrovim proizvodima bilo je poznato u Egiptu od trećeg tisućljeća prije n. e. — (Danas je
jednostavnije: mumificira se formalinom, sredstvom koje ubija klice. Rođaci mogu u mnogim
američkim »Me-morial-Parks« izvući iz trezorskih pretinaca pokojnike, čarobno našminkane, i
gledati ih u »živoj ljepoti«... smrt na holivudski način!)
Dr Kaiser vjeruje da je velik dio neraspadljivih svetaca
sahranjen u takvim okolnostima.
Nesumnjivo je da je tijelo »Rose iz Lime« preživjelo zbog soli. (Ta opatica, koja je 18 mjeseci ostala
neoštećena, ležala je u istoj slanoj zemlji u kojoj su pronađene in-kaske lubanje.) Svetu Klaru iz
Monte Falca mumificirao je suh zrak, te je pronađena »osobito lijepa lica«. Nad njom je visjelo
njezino izvađeno srce kao relikvija, koje se navodno »osušilo i pokazivalo lice raspetog Krista«.
»0sušenog na dimu (kađenog) župnika St. Thomasa« iz Donje Austrije učiniše kemikalije —
katranaste tvari — nerazorivim.
Je li puki slučaj što su sveci sahranjeni u okolini koja je vrlo pogodna za konzerviranje? Postoje
dokazi o tome da se prikladnim postupcima pripomoglo da se sveto tijelo održi. — Kapucini u Italiji
i Moravskoj sagradiše mrtva-čnice u svojim samostanima tako da kroz njih neprestano struji suh
zrak. — Mišljenje dra Kaisera da su mrtva tijela mnogih svetaca balzamirana esencijama, mirisnim
uljima, pomastima i miomirisima ne samo radi uklanjanja smrada
što se širi iz leša nego i zato što se znalo kako konzervira ta »kozmetika«, može se prihvatiti kao
pouzdano.
Profani pogledi razaraju čudo
Kad se tijela uzvišenih crkvenih Ijudi raspadnu pošto ih pogledaju profane Ijudske oči, nije to —
prema dru Kai-seru — nikakav »Bozji znak«. Otvaranjem se groba pre-kidaju i završavaju one
okolnosti koje sprečavaju raspa-danje, a koje su stvorene pri pokopu. Na primjer, sveti Vinzenz von
Paul se, očito, raspao zbog iznenadnog pri-stupa zraka kad su 25 godina nakon njegova posljednjeg