Kalendar prikazanja

Ukazuju mi se tri spoznaje:
1) Prikaza se ne pojavljuje iznenada, jer mora najprije poredati svoje atome tako da tvore »sliku«.
(Činjenica da se u zapisnicima često javlja riječ »iznenada«, može se objasniti okolnošću daje onima
koji saslušavaju vidovnjake nevažna »predigra« [magla, koprene, bijele marame itd.];
upornim pitanjima prodiru do cilja, do opisa vizije. Tako nastaju prikazanja — bar u zapisnicima —
»iznenada«!)
2) Dok traje prikazanje, nastaje elektromagnetsko, vje-rojatno jako ionizirano polje. Vrlo brzo se
istiskuje zrak;
pri tome nastaju zvučni titraji promjenljive visine i jačine poput »mukla vjetra«. Zrak se kao
sisaljkom isisava, is-tiskuje iz spilje.
3) Kad se prekine prikazanje, jurne zrak u vakuum a magnetsko se polje raspadne samo od sebe.
Stoga su na
nekoliko mjesta prikazanja i pasivni promatrači čuli »prasak«.
Već taj kratki rezime dopušta zaključak da nepoznati uzroci prikazanja podliježu fizikalnim
zakonitostima. Zar bi se svemogući Bog, ako sudjeluje u tom fenomenu preko glasnika iz svoje
obitelji, jednostavno pokorio tako la-pidarnim zakonima?
Izjave o tobožnjim prikazanjima kojima obmanjuju va-ralice, lažni vizionari i vjerski zanesenjaci ili
koja se zbi-vaju samo u glavama histerika zrelih za bolnicu, treba raz-jasniti i prekinuti na
psihijatarskom kauču. — Uzroci onih fenomena prikazanja koje valja ozbiljno shvatiti za-cijelo se
nalaze izvan čovječjeg razuma, čovječjih možda-nih funkcija. lonizirani zrak, praskave eksplozije,
munje u obliku kugle itd. pružaju tako tvrde činjenice da se na nji-ma mogu polomiti zubi. Tko je taj
veliki Manitu, taj moćni »duh« koji, uživajući, stvara fenomene? Smijem li, dakle, tvrditi da ima
pravih prikazanja?
Društveni atom
Smijem.
Tisuće onih koji su čuli prasak, vidjeli munju ili pro-matrali sunčano čudo, nisu bili poremećena
uma. Kad su »vidovnjake« pratili na mjesto prikazanja Ijudi, nije se ra-dilo samo o stadu vjerničkih
ovčica. Često bjehu prisutni sumnjičavi učenjaci, većinom i kritički novinari, a uvijek velik broj
vjerski necijepljenih nevjernika.
No, masovnoj sugestiji »svetih događaja« podvrgavaju se uvijek samo pobožni, besprijekorni
vjernici — na način koji, u vezi s jednim prikazanjem psihodrame, opisuje Jacques Hochmann (22),
psihijatar i psiholog sa Sveuči-lične klinike u Lyonu, u Francuskoj: Postoji teoretski mo-del
»sociometrije«, u središtu kojega je društveni atom;
taj atom treba shvatiti kao jezgru koja se odnosima pri-vlačenja i odbijanja stvara uokrug
individuuma; ti se odnosi sastoje od interrelativnih* lanaca koje izazivaju afektivne (izazvane
uzbuđenjem) struje. Međutim, homo-gena zajednica »društvenih atoma« nastaje samo na prošteništima
kao što je Lourdes, gdje hodočasnike, sasvim sigurno, povezuju međusobno »afektivne
struje«; ona ne postoji na onim mjestima gdje se okupi šaroliko mnoštvo Ijudi zbog znatiželje i
očekivanja čuda.
Čemu vezanje uz mjesto i vrijeme?
Prikazanja se objavljuju »vidovnjacima« pod hipnotčkom prisilom i — ne mogu to drukčije izraziti
— u stanju stanovite bespomoćnosti. Uvijek određuju mjesto vrijeme.
»Hoću da 13. slijedećeg mjeseca dođete ovamo...« na-redila je prikaza troma fatimske djece.
Bogorodica se toč-no .pojavila na najavljenom mjestu. Pola .dva po podne bješe 13. srpnja 1917. za