Kalendar prikazanja

»8.
travnja
BELLINE
:
MICHEL:
zemaljsko dobro. To je neka vrsta beza-vičajnosti, neka vrsta sna u bezbrojnim dimenzijama i
vibracijama... Ovdje se vrije-me, onakvo kakvim ga ti u ovom času pre-dočuješ sebi, pretvara u
karikaturu. Ne mogu tome ništa dodati.«
Utopijske činjenice?
1971, 8 sati ujutro
Michel, kakav je taj — 'onaj svijet'? To
je drukčiji svijet, san koji se riječima ne
može opisati. Jezik. Kretanje,
prozračnost, misli. Ovdje ne postoji ni
zemaljsko zlo, ni
Ako se jednog dana uspije usmjeriti energija svijesti odavde na »drugi svijet« kako bi ondje,
pretvorena u druge oblike energije, uspostavila vezu s pokojnicima, tada bi trebalo da postane
moguće da se od tih onostranih egzistencija saznaju podaci o prošlosti, ali i budućnosti. Razlog.
Onostrani postoje u bezvremenskoj dimenziji, njihovo sta-nje — čini se — nije prikovano uz
protjecanje vremena. Fizikalno je to posve moguće. Različita stanja energije
— na primjer, elementarne čestice koje se mogu pretvo-riti jedna u drugu: neutron u proton, elektron
u neutrino
— imaju sasvim različita »vremena života«. Neka od njih imaju tako kratak život da, zapravo, ne bi
ni smjela po-stojati. Životni vijek jednog pozitrona ili sigma-čestice iznosi trilijunti dio sekunde.
Kako se to uopće može pre-dočiti? Milijun x milijun x milijun — jedna 10 s 18 ništica! Neutralni
pion »živi« tek 10- 15 (deset na minus petnaestu) sekundi, a kobni neutrino nema u stanju mirovanja
(masa mirovanja = 0) više nikakvo trajanje života. No, ako se takav neutrino ubrza, ponovo »živi«.
Usprkos tom gotovo besmisleno sićušnom trajanju po-stojanja, elementarne čestice sadržavaju i
do 1022 (jedna 10 s 22 ništice) elektronvolti; probijaju iz svemira sunca i planeti i pretvaraju se u
mione i neutrine — u stotisućinki sekunde.
Još prije 40 godina fizika je bila uvjerena da je u atomu
otkrila najmanju osnovnu česticu. Danas fizičari znaju da postoji subatomski svijet, koji je sićušniji
od atomske jezgre i bogatiji energijom nego sve što se dosada moglo zamisliti pod »oslobadajućom
energijom«.
U tom čudesnom svijetu postaju pojmovi o vremenu ne-prikladni. Fizičari više ne znaju kako i
kamo da uvrste elektron, osnovni djelić atomskog omotača. Pri matema-tički utvrđenim česticama
koje imaju brzinu veću od brzine svjetlosti — kao što su tahioni, tardioni i luksioni, koje je
izračunao Gerlad Feinberg — napokon se ruše svi pojmovi o vremenu: one se ponašaju baš obratno
od naših »nor-malnih« elementamih čestica.
Umjesto da pri brzini svjetlosti pokažu beskrajnu masu i time beskrajnu energiju — kako što je
prora-čunao Einstein — te čestice, što su brže, gube masu i energiju. Evo nečega što se uopće ne
može predočiti:
brzina svjetlosti je donja granica njihova ubrzanja — a iznad nje bi mogle postići i trilijun puta veću
brzinu od brzine svjetlosti. Naši su pojmovi o vremenu potpuno uzdrmani već budućim
međuzvjezdanim svemirskim pu-tovanjem, a pri bavljenju česticama koje su brže od svjet-losti
nastaje među tim pojmovima prava zbrka. Svaki je normalan čovjek uvjeren — dosada opravdano!
— da prije neke posljedice mora postojati uzrok koji izaziva tu posljedicu. Uskoro će svijet biti
okrenut naglavce: kod čestica bržih od svjetlosti može nastati najprije posljedica a zatim uzrok.
Dogada se nešto, ali se ne zna pouzdano što.
Kao što fizika općenito priznaje postojanje antimateri-je*, moglo bi se za daleku budućnost
petpostaviti i anti-