Kalendar prikazanja

Seljančica iz Domrćmyja — u crkvenoj i svjetovnoj literaturi poznata kao Jeanne d'Arc, sveta
Ivana ili Djevica Orleanska, središnji lik velikih drama — umiješala se, kao opunomoćenik prikaza,
u visoku evropsku politiku.
Kad joj bješe 13 godina, Ivana je doživjela svoja prva prikazanja, čula je glasove. Izjave borbene
djevice na sudu zapisane su u »Rukopisima Kraljevske knjižnice« (27):
Iz sudskog zapisnika
»Kad mi je bilo trinaest godina, javio mi se u očevu vrtu u Domremyju neki glas. Dopirao je zdesna,
s one strane gdje je crkva, a pratila ga je jaka svjetlost. U po-četku sam se bojala, ali sam ubrzo
spoznala da je to glas nekog anđela, koji me nakon toga vodio i poučavao. Bio je to sveti Mihael.
Vidjela sam i svetu Katarinu (Sijensku!) i svetu Margaretu, koje su mi se obraćale, opominjale me i
upravljale svim mojim postupcima. Lako prepoznam prema glasu da li sa mnom razgovara anđeo ili
svetica. Ponajčešće, ali ne uvijek, prati ih svjet-losi. Njihovi su glasovi blagi i dobri. Anđeli mi se
pri-kazuju s prirodnim glavama. Vidjela sam ih, a vidim ih svojim očima...«
»... Nakon pet godina, kad je Ivana čuvala marvu, reče neki glas: Bog sažaljeva francuski narod, i
ona mora poći da ga spasi. Kad se potom rasplakala, naredio joj je glas da ode u Vaucouleurs, gdje
će naći jednog kapetana koji treba da je, bez ikakvih zapreka, odvede kralju...« »... Od tog je doba
sve što činim posljedica primljenih objava i prikazanja, a i za vrijeme cijelog ovog sudskog procesa
govorim samo ono što su mi savjetovali da kažem...«
Za vrijeme opsade Orleansa prorekla je Ivana zauzima-nje grada, a i to da će joj iz grudi poteći krv.
Sutradan je ranjena; jedna joj se strelica zabila »šest palaca« u rame.
Neprestano u vezi sa svojim glasovima, Ivana je dva-tri puta tjedno slušala zahtjeve da započne
političku dje-latnost. Potkraj 1428. postadoše te naredbe tako konkretne da su joj dale dužnost da
smjesta pritekne u pomoć svojim zemljacima: trebalo je da dokrajči englesku opsadu Orieansa.
Ivana između fronta
Lako je glasovima bilo naređivati, ali za običnu seljančicu bješe to težak politički zadatak, jer je
Francuska bila po-dijeljena na dvije stranke. Postojala je Orleanska stranka pod vodstvom mlitavog
dofena (naslov negdašnjeg fran-cuskog prijestolonasljednika), kojeg je Ivana 1422, okrunila u
Reimsu kao kralja Karla VII. Zatim, postojala je bur-gundska stranka pod vodstvom Henrika V, u
savezu s Englezima.
Djevojku su uporno poticala stalna prikazanja. U svo-jim seljačkim dronjcima, vrlo je oštroumno
nadmudrila dvorske ulizice i prodrla do infantilnog dofena, kojeg je uvjerovala dokle god je nije
imenovao za »Chefe de guerre«.
Ivana pobjeđuje!
Nalazeći se na čelu 4.000 ratnika, Ivana je prisilila Engleze, »te prokletnike«, da se povuku iz
Orleansa. Ta je pobjeda značila obrat u stogodišnjem ratu Francuske protiv En-gleske. Ivanina
slijedeća politička želja da ponovno ujedinjena Francuska, Orleans i Burgundija unište Englesku,
propala je zbog slabog kralja.
Još jednom je srčana djevojka krenula u boj, ali je kod Compiegnea zarobiše Burgunđani. »Njezin«
tupoglavi kralj nije poduzeo ništa da je izbavi iz zarobljeništva. Burgun-đani je prodaše za veliku
svotu novca Englezima. (Sveci imaju svoju cijenu!) Njima je ta djevica priredila takve neugodnosti
da nisu štedjeli novac kako bi je zbog prag-matičko-političkih razloga dobili u svoje ruke. Znali su