Kalendar prikazanja

Kad papa za velikih crkvenih blagdana, s balkona svoje palače na Vatikanskom brdu, dijeli
stotinama tisuća na Petrovu trgu blagoslov urbi et orbi (gradu [Rimu] i čita-vom svijetu),
televizijske postaje prenose taj najviši crkve-ni čin milosrđa na sve kontinente. Papa govori iz crkve
koja je sagrađena nad grobom apostola Petra. Zaista, postoji li uopće neko uspješnije, djelotvomije
mjesto za prikazanja, kad već ona stižu iz nebeskog kraljevstva i uvijek posjećuju odabrane? Ne
pruža li se tu, u srcu Rima, izvrsna mogućnost da se ispuni Marijina usrdna želja?
Ja ne mogu pojesti jezgru slatkog ploda prikazanja. Gorka je. Ne mogu prihvatiti to da upravo
Majka Božja zahtijeva da je više i intenzivnije mole i obožavaju. Je li »božanski« kad odlučno
prijeti da će njezin moćni sin uni-štiti čovječanstvo ako se ne ispuni njezina želja? Odgovara li to
ponašanje predodžbi o Bogu i Sinu Božjem, o nji-hovoj svemoći i dobroti?
Što se tu zbiva? Zar je prikazanjima potreban misterij u smislu svog prvobitnog značenja, naime:
tajni kult koji je pristupačan samo posvećenima i odražava osoban odnos prema obožavanu
božanstvu? H. U. von Balthasar kaže o tome pametno:
»Svugdje gdje čovjek poštuje rijetkosti, dragocjenosti i svetosti, on dijeli i odabire; ono što je
posvećeno, uskra-ćuje pogledima javnosti; skriva to u ćeliji svetišta, u polu-tami sakralne prostorije;
odvaja to čudnovatom legen-dom od svagdašnjosti obične priče; okružuje to taj-nom...« (19)
Tajna je uvijek poželjna. 1 najbezazleniji spisi postaju zanimljivi za čitanje ako je na njima otisnut
žig »strogo povjerljivo«. Priprosti bi čovjek htio sudjelovati u »tajni«, čezne za tim da uđe u krug
upućenih. Tajne religije, tajni savezi, tajni muški savezi, tajni agenti itd. imaju u sebi
Sunčano čudo godine 1950.
Djeca se rado povjeravaju. Tajni režiseri znaju da su ona zbog toga, ali i zato što su nevina i čista,
osobito pogodna kao objavljivači velikog tamtama, izložbe čudnovatoga, raznih tobože
transcedentalnih doživljaja što su na mnogim mjestima mogući, tolerirani ili forsirani.
U selu Acquaviva-Platani na Siciliji pokazao se dva-naestogodišnjoj Tini Malliji, pet puta oko dva
sata po podne, izvan naselja kod Casalicchija ženski lik. Tina se, dabome, izbrbljala o svojim
doživljajima. — Petnaestog travnja 1950. pratila ju je već poveća gomila do mjesta pri-kazanja.
Okupilo se osobiti mnogo Ijudi zato što je Gospa najavila da će tog popodneva dati neki znak.
Lukavo smiš-Ijeno. Gomila se nije razočarala.
Iznenada se rascijepio jedan rijedak oblak, a iza njega je zasjala svijetla — da, tako se izvješćuje —
jarka zvijezda. Ubrzo se mutno sunce poče okretati, čas ulijevo, čas udesno, približavalo se vijugavo
zemlji i zatim penjalo opet, u ludim kapriolama, prema nebu. Očevici kažu da se sunce bljeskalo u
svim bojama, dok nije napokon, kao kolut koji se vrti oko sebe, odjurilo u svemir. To sunčano čudo
ponovilo se istog dana u 16 sati i 21 min.
Je li se nakon tog prizora moglo i htjelo spriječiti da Casalicchio kraj Acquaviva-Platanija, na
Siciliji podložnoj čudima, postane cilj hodočasnika? (20) Bilo kako bilo, mafija ne poduzima ništa
protiv, a i to je već nešto.
Priča poput krimića
Događaji iz Heroldsbacha su klasičan primjer o dikta-torskom ponašanju Rimske crkve. Tu priču
kao da je iz-mislila Agatha Christie ili Georges Simenon.
Selo Heroldsbach nalazi se u Srednjoj Franačkoj, u Bavarskoj.
Bijaše 9. listopada 1949.
Djeca: Marie Heilmann, 10 godina, Kuni Schleicher, 11, Grete Gugel, 11, i Erika Miiller, 11,
skupljala su ujesenjoj šumi lišće različitog drveća za školski sat botanike. Vra-ćajući se kući,
ugledala su nad krošnjama sjajna slova, »kao kad sunce sija kroz zelenu pivsku bocu«, tri slova: