Treci broj - sic

X-File no. 2: Slu~aj
Fatmira Barbarina
Edin Sal~inovi}
„Srbi plivaju u krvi. Od ro|enja. Ljubi~aste `ile
koje vire iz prerezanog krme}eg vrata za njih su
likovna estetika. Kao za nas behar. Njima je normalno
da se krv gleda, u krvi u`iva, da se krv jede, kao u
onim nekakvim krvavicama što su suhomesnati
proizvod. Mali Srbin iz Be~a ne}e osjetiti nikakvu
nelagodu dok bezveze kolje zeca. ^ak štaviše, mali }e
Srbin poletiti od ushi}enja, kao što se moje dijete
ushiti kad ~uje cvrkut ptica. Teško je re}i da je taj
mali Srbin otporniji na krv od mene. On uop}e nije
otporan. On je u krvi prirodan. Stavljati pojam
otpornosti na krv u srpski kontekst, isto je kao stavljati
insana u kontekst otpornosti na zrak. Ne mo`e se
biti ili ne biti otporan na zrak. Tako u Srba, na `alost,
nema otpornosti ili neotpornosti na krv, klanje,
hropce, suze, prljavštinu... To je izvorna priroda u
polovici svoje protuprirodnosti.” (Fatmir Alispahi},
Narod od krvi i no`a, u: Marketing Tragedije)
Znaj, o Mu'mine, da je bilo vrijeme u kojem
je zaboravljen grijeh Atlanti|ana i stanovnika
zemlje Mu, i kazna koja je spuštena s nebesa
kada su okeani progutali drevne narode. Bilo
je to vrijeme Sinova Arija, nevoljnih ratnika
otvorenih svim stranama slova. Doba satrapskih
imperija, silnika, bogohulnika, munafika i
mušrika - Nemedia, Ophir, Brythunia, Zamora
sa zanosnim tamnoputim `enama i misti-
~nim kulama koje su krile otrovne pauke, Zingara,
postojbina plemenitog viteštva, Koth,
zemlja surih litica i dubokih klisura na granici
s pitomom zemljom Shema, Stygia prepuna sablasnih gradova, Hyrkania, domovina krilatih jaha~a što su
nosili ~elik i svilu i zlato. Ali najopasnije kraljevstvo na svijetu bilo je Bosansko Kraljevstvo, zemlja nevi|boga,
zuluma i tlapnje. Tamo je došao Fatmir, odva`an i jak, prezrivog pogleda, s ma~em u ruci, ratnik, propovjednik,
osvetnik, s bla`enim gnjevom i volšebnim prkosom, da bi zgazio krvlju opto~ene despotske tronove
i spasio ropstva narod svoj, narod Dobrih Bošnjana. Ro|en je na bojnom polju, kada su raške plja-
~kaške horde poklale pleme njegovo, i odrastao u sufijskoj samo}i ilirske prašume. Postao je usamljenik,
zaštitnik nemo}nih i siromašnih, avanturist bez prijatelja. Ašikovao je s mnogim `enama, ali njegovo srce
pripalo je domovini i narodu. Bog je na njega spustio milost i darovao ga iz riznice svojih obilja, snagom za
odstrel. Prore~eno je da }e donijeti mir i u slavi do~ekati Velikog Imama. Njegovo pero je njegov ma~, njegov
ma~ je pero njegovo. On }e uzburkati duhove i probuditi mrtve. On }e voditi osvetu svoga naroda,
osvetu ognja i ma~a, osvetu krvi i tla. I kada bude izvršena osveta, i bude na zemlji mir Bo`ji, i bude vrijeme
umeta, bit }e Kraljevstvo blagog naroda. A narod njegov je blag, nevin i mudar, i poznaje drevna znanja, i
zbog znanja njegovog dušman ga raspinje na kvrgama. A Fatmir je ime odabranog i on }e od neznabo`aca,
i onih koji la`no Boga predstavljaju, i onih koji se krste, i onih koji jedu svinje, odvojiti narod svoj. Njegov
put je osveta, njegova staza je vatra, a svjetlost vodilja vjera. Onaj koji se usudi stati na Fatmirov put, bio
~ovjek ili ifrit, bio sihirbaz ili ratnik, osjetit }e snagu odabranika i pogledat u lice smrti. A smrt je njegova
sluškinja i ona prati njegov trag. O Mu'mine, prisjeti se Fatmira u bolu svom i ne dopusti da ti srce zavedu
rije~i munafika, niti da ti vjeru pomute bogati darovi Anamona.
sic!omantija
(sic!) 105