Treci broj - sic

More documents

Recommendations

Info

114 Sasvim na drugom polu umjetni~ke vizije se nalazi film Moon, niskobudètni, dugometra`ni debitantski film diplomiranog filozofa i sina Davida Bowiea – Duncana Jonesa. Radnja filma je smještena u industrijski pogon na Mjesecu koji ima samo jednog zaposlenika i poslušnog robota-pomaga~a; njihova misija je iskopavanje Zemlji fundamentalno potrebne ruda~e koja je napokon iscrpila sve svoje prirodne zalihe. Ve} od samog po~etka film sa jednim glumcem (fenomenalni Sam Rockwell), stati~nim kadrovima, dominiraju}im blagim donjim rakursima i odsustvom muzi~ke podloge usa|uje nam egzistencijalisti~ku klicu strepnje, is~ekivanja i neizvijesnosti. Iako jedan glumac nosi kompletnu radnju, postoji odre|ena napetost u odnosu glavnog lika Sama Bella i njegovog robota koji ga bespogovorno sluša i savjetuje – mislim da je ta napetost uvjetovana reminiscencijama na legendarnog zlikovca HAL-a 9000 iz Kubrickove Odiseje 2001, a ~iji zlokobni glas i postupke bolje upu}en gledatelj ne zaboravlja lako. U po~etnoj fazi film nas uvodi u svakodnevnicu usamljenog radnika kojem je jedina veza sa drugim ljudskim bi}em slika njegove ène i „ljudski” robotski glas u interpretaciji Kevina Spaceyja. Nakon slu~ajne nesre}e prava priroda njegove egzistencije dobiva sasvim drugo, mehani~ko i potrošno lice. Naime on je samo jedan od hiljada klonova na toj postaji (to otkriva u jednom “matrixovskom” kadru, od kojeg prolazi jeza – gomila klonova raspore|ena je u „stazama” kojima se ne vidi kraj). Usprkos saznanju da je njegov rok trajanja samo nekoliko godina (i upravo isti~e), te ~injenici da je kompanija poslala svoje ljude da riješe situaciju, on uspijeva u šatlu pobje}i prema Zemlji i iskoristiti sje}anje koje mu je genetski programirano prema originalnom, prvom primjerku. Interesantno je tko mu na kraju pomaè na putu do Zemlje – to je on sam, njegov drugi klon, što implicira zanimljivu ideju: da smo na našem putu jedina prepreka mi sami. Iako ovo tuma~enje ima okus popularne poppsihologije smatram ga mnogo boljim rješenjem od interpretacije filma kao jednostranog antikapitalisti~kog pamfleta, mada je nemogu}e odhrvati se dojmu o jednostranoj (obavezno ahistro~noj) kritici vladaju}eg ekonomskog sistema zapadne hemisfere, pogotovo ako uzmemo u obzir dramaturški mehanizam (on djeluje kao magloviti, agresivni i destruktivni antagonist) koji ni kad se misterija otkrije ne dozvoljava da se radnja uspori (doga|a se dolazak korporacijskih pla~enika, za koje i gledatelj sa prosje~nim filmskim iskustvom zna da razumijevanje i milost nije u njihovom opisu posla). Za vrijeme trajanja posljednjeg kadra u off-u ~ujemo kako se priprema su|enje multinacionalnoj kompaniji za zlo~ine protiv ~ovje~nosti što daje feel good movie pe~at, i djeluje kao scenaristi~ki kompromis kako bi se gledatelj emotivno rasteretio. No, usprkos tome, Moon osvaja gledatelja za~udnim i emotivno punim kadrovima i maestralnom interpretacijom Sama Rockwella. Nakon trinaest godina tamu kino-dvorane je poharao dugo is~ekivani film Avatar, majstora nau- ~ne fantastike Jamesa Camerona. O Avataru svi imaju neko mišljenje, svi su nešto napisali, ili ga kuju u zvijezde ili ga vuku po blatu ili ga pokušavaju analizirati neprimjerenim kriti~kim diskursima; sve u svemu, rijedak je film koji moè da izazove ovakvu reakciju svjetske publike. Budèt Avatara iznosi pribli`no 250 milijuna dolara, plus marketing na koji je utrošeno još 150 miljuna. Smatram da je ta vanserijski skupa marketinška kampanja gotovo pa prouzro~ila kontraefekt jer je svima a priori dala kriti~arska polazišta i tako svakome tko zna govoriti podarila „intelektualni” ispušni ventil. Te kritike su se (naravno) svodile na re~enice tipa: „Još jedan hollywoodski blockbuster – radije }u gledati neki europski ili azijski film.”, „danas su samo efekti bitni, pri~a nije.” ili „da meni netko da te pare, mogao bih i ja snimiti film.” Cameronov 3D film je sve to izdrào i kao svaki tehni~ki break (zanimljiva je latentna i potisnuta mr`nja i prezir intelektualne „elite” prema tehni~kim inovacijama ne samo na podru~ju filma nego op}enito – mo`da je u pitanju nesvjesno nepodnošenje vlastitih mana na koje nas novotarije na nekom nivou uvijek podsje}aju) uspostavio je novu liniju horizonta o~ekivanja na polju 3D filma. Ako u obzir imamo razvoj i istoriju filma vidimo da su inovacije uvijek bile do~ekivane kao kona~ni kraj filmske umjetnosti i bivale degradirane sa svih strana, sve dok ne bi uspostavile nove konvencije i rušile ih genijalnim postignu}ima (smatralo se da zvu~ni film uništava suštinu filma kao umjetnosti, kao što se govorilo i za film u boji, no najbolji predstavnici epoha su transcendentirali svoj istorijski kontekst i ostali gledani do danas). James Cameron je redatelj ~ije ime, kao i predhodni rad, ima velik marketinški potencijal (mnogo ve}u nego npr. Steven Spielberg), što ga ~ini interesantnim fenomenom ako uzmemo u obzir koli~inu svjetske produkcije i etablirana imena koja se kre}u u njoj. Kao da gledatelji o~ekuju novog Terminatora ili Aliena, filmove zaslu`ne za otvaranje novih horizonata u ànru nau~ne fantastike. Naàlost Avatar je podbacio u inventivnosti na scenaristi~kom nivou dok nam vizualno pokazuje da još nismo vidjeli sve i da je ovaj film uspio u svojoj teškoj pionirskoj zada}i. Prema rije~ima samog autora, on je filmom èlio „ispri~ati poznatu pri~u na drugi na~in.” Iako je pri~a sastavljena od poznatih klišeja, vizualna inovativnost prevazilazi hollywoodski inènjering, tako da s te strane moèmo prepoznati redateljevu namjeru (pisac ovoga teksta, kao veliki oboàvatelj Cameronovog ranijeg rada, razbijao je glavu zašto autor nije pokušao poznatoj pri~i dati sloèniji scenaristi~ki sklop – do razloga još nisam došao). Avataru je sa kriti~arske strane pristupano veoma šablonski i o~ekivano, što je automatski pogrešno, jer njegova pri~a je starija od filma, kapitalizma, naftnih bušotina i datira još od prvih uspostavljenih socijalnih struktura i baš zbog toga na njenu simplificiranost i masovnu pristupa~nost treba gledati, na idejnom planu, kao podsjetnik da ponekad treba preispitati vlastite vrijednosti i bez obzira na sve primamljive kompromise braniti ono do ~ega nam je zaista stalo.
Fenomen kritike postaje još kompleksniji ako uzmemo (odli~ni!) film District 9 i njegovu analiti~ku recepciju koja je gotovo isklju~ila trivijalnu analogiju izme|u ne tako davne ju`noafri~ke prošlosti i pri~e o napuštenim, u logor stjeranim vanzemaljcima u Cape Townu dok je Avatar sahranjivan kao jeftina paralela izme|u Amerikanaca i Ira~ana i tko zna ~ega još ne. Razlozi za takvu reakciju, pored prethodno navedenih, mogu se potraìti u lakšoj emotivnoj identifikaciji gledatelja sa protagonistom Districta 9 i redateljskom postupku Neilla Blomkampa (~iji je to prvi dugometra`ni film). Dokumentaristi~kom formom u prvom djelu filma Blomkamp iznena|uje gledatelja naviknutog na klasi~an storytelling (pomicanje linije horizonta) da bi u drugom, kad je koherentnim scenarijem i majstorskim podraàvanjem realisti~ke ikonografije ve} uspostavljen emotivni paralelizam, doveo gledatelja do stanja afektivne i idejne proturje~nosti. District 9 se kao i Avatar moè ~itati kao jeftini antikapitalisti~ki traktat plus antirasisti~ka moralizatorska crtica: i tu se radi o individui proganjanoj od filmska kritika strane zlih eksploatatora, ali za razliku od Avatara koji djeluje na makroplanu (kao epski SF-fantasy), District 9 je sve vrijeme fokusiran na na pojedinca i njegovu sudbinu. Takvim ~itanjem (rasna segregacija, antikapitalizam) District 9 bi bio uništen, ali ako ga promatramo kao pani~nu potragu izgubljenog i izba~enog pojedinca, iz vladaju}eg sistema za vlastitim identitetom, tada ovome filmu nisu potrebne jeftina tuma~enja i kontekstualizacije. Neill Blomkamp i Duncan Jones pokazali su veliku hrabrost u svojim redateljskim konceptima, dok je J.J. Abrams dokazao šta biva kad istinski oboàvatalj slobodno radi svoj posao. S druge strane stoji vizionar James Cameron koji nam je prezentirao 3D tehnologiju u filmu koji je trebao biti na ispri~an mnogo hrabrije. Kao što je duhovitom opaskom pokovnik Quaritch upozorio Jaka Sullya da više nije u Kansasu ve} na Pandori tako po tom analoškom principu moèmo tvrditi da doba 3D doba SF-a tek po~inje i da njegovi najbolji predstavnici tek trebaju do}i. (<strong>sic</strong>!) 115
Page 1 and 2:
(sic!) âsopis za po-eti~ka istraì
Page 3 and 4:
Potreba za angaòvanoš}u knjièvno
Page 5 and 6:
1. Elvedin Nezirovi} (Mostar): Piš
Page 7 and 8:
Jasmina Bajramovi} / Dramatika svje
Page 9 and 10:
linu, 1989. godine, pokrenut }e svr
Page 11 and 12:
maštovito, secirao jednu dramati~n
Page 13 and 14:
stana kao istinskog toposa rutinira
Page 15 and 16:
obilazi vrt nakon razorne oluje, do
Page 17 and 18:
Admir Jamakovi} Interpretacija poez
Page 19 and 20:
Interpretacija: Pjesnik u prvoj str
Page 21 and 22:
„vi” ili „oni”), Machizam (
Page 23 and 24:
obnovu društva, ali da kao simbol
Page 25 and 26:
Mirnes Sokolovi} Da li se nešto u
Page 27 and 28:
orirao Benjamin. Koncept biografije
Page 29 and 30:
Demontiranje poetskokriti~kih vrhun
Page 31 and 32:
fudbal, sa socijalnim strukturama `
Page 33 and 34:
Saša Staniši} Tri mita o imigrant
Page 35 and 36:
i iz toga konstruirati ono što se
Page 37 and 38:
Edin Sal~inovi}/ Svi sveti tranzici
Page 39 and 40:
FOTO: ALMEDIN ZUKI] je u idejni zap
Page 41 and 42:
Istost, razli~itost, sli~nost U pot
Page 43 and 44:
kriva (prodiru}i u dubine teksta) v
Page 45 and 46:
Schleiermacher traì da se djelo tu
Page 47 and 48:
San o totalitetu nad fragmentima \U
Page 49 and 50:
sao na trenutak ostala zadivljena.
Page 51 and 52:
Tri skice za teku}i Potop Kulturno
Page 53 and 54:
detradicionalizacija društva mogu}
Page 55 and 56:
FOTO: ALMEDIN ZUKI] Ho}e li subjekt
Page 57 and 58:
Da li je mogu}e primijetiti radikal
Page 59:
Demontiranje poetskokriti~kih vrhun
Page 62 and 63:
62 Almir Kolar Kijevski/ Sirenski s
Page 64 and 65: 64 FOTO: ALMEDIN ZUKI] jesne pustol
Page 66 and 67: 66 Strah od stvarnosti O uobli~enju
Page 68 and 69: 68 Biti pisac u bosanskohercegova~k
Page 70 and 71: 70 Trivijalna ~udovišta postmodern
Page 72 and 73: 72 stalnog preispitivanju svojih te
Page 74 and 75: 74 Poetika kaleidoskopa u Knjizi o
Page 76 and 77: 76 jedne slike, pisac nam do~arava
Page 78 and 79: 78 Kako bismo bili pošteni i ne da
Page 80 and 81: 80 inu kolektiva). To u stvari nije
Page 82 and 83: 82 Feminizam u tranziciji O klasnim
Page 84 and 85: 84 da: „Nacionalisti~ki lideri sa
Page 86 and 87: Sr|an Mr{i} Teška industrija Jata
Page 88 and 89: 88 Vladimir Bulatovi} Pasulj Moj do
Page 90 and 91: 90 nas. Još dugo posle toga mi je
Page 92 and 93: 92 Lamija Grebo Crvene cipele Ime m
Page 94 and 95: 94 Mirnes Sokolovi} sic!iranje Demo
Page 96 and 97: 96 Snoid Osvetnik (~ikama): Auu, ~i
Page 98 and 99: 98 Hodo~aš}e Kako su Hadì Murat,
Page 100 and 101: 100 Edin Sal~inovi} Multilateralno
Page 102 and 103: 102 Bosanski jezik za po~etnike Mir
Page 104 and 105: Mirnes Sokolovi} sic!iranje 104 Dem
Page 106 and 107: 106 Antitotalitarno pismo Kadera Ab
Page 108 and 109: 108 ti ka politi~ki angaòvanom dje
Page 110 and 111: 110 formizam djela (i za to se filo
Page 112 and 113: 112 modus kojim bi se sistem koji `
Page 116 and 117: 116 Za kulturne politike: p(r)omen(
Page 118 and 119: 118 movisanja novih muzi~kih autora
Page 120 and 121: 120 I opet nastade muk. Koliko kome
Page 122 and 123: 122 psihološki zna~aj Otpora. Za n
Page 124 and 125: 124 naziv igre se ne mijenja. Pojam
Page 126 and 127: 126 gra|ani ne djeluju nego se od n
Page 128: “Sramota što si ljudsko bi}e je
show all

Treci broj - sic

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?