Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Jasmina Bajramovi} / Dramatika svjedo~anstva<br />
i reafirmacija esencije<br />
(Radmila Karlaš: ^etvorolisna djetelina,<br />
Art-Print, Banjaluka, 2009.)<br />
Ocrtavaju}i na ovaj na~in emotivno i moralno<br />
osaka}ene individue, kao puke marionete vanjskih<br />
i unutrašnjih lomova, ostaje se na površinskom<br />
psihologiziranju i nedovoljno uvjerljivoj<br />
motivaciji postupaka. Time se poimanje Dobra i<br />
Zla, kao kosmogonski ustanovljenih principa<br />
me|u kojima se dešava neprestana oscilacija,<br />
svodi na vanjske nadra`aje koji se manifestiraju<br />
svojevoljno i za koje princip slobodne volje i izbora<br />
nema bitnog zna~aja.<br />
U okvirima postapokalipti~nog društva, ~ijem raslojavanju<br />
neprestano svjedo~imo, uloga figure Pisca/Autora<br />
postala je motivirana eti~kim i moralnim<br />
uzusima koji diktiraju njegovu obavezu svjedo~enja,<br />
odnosno materijalizacije glasova onih koji nisu u<br />
mogu}nosti da posvjedo~e, sami za sebe i sami o sebi,<br />
o tragedijama proisteklim iz epohalnih rezova do neprepoznatljivosti<br />
promijenjenog poretka (R. Lachmann).<br />
Autorica Radmila Karlaš se, svojim romanom-prvijencem<br />
„^etvorolisna djetelina” kontekstualizira<br />
prvenstveno u poetiku svjedo~enja, promatraju}i<br />
iskaz individue u sferi moralnih i eti~kih zakona i<br />
njeno osloba|anje od nagomilanih Istina.<br />
Narativno konstruirano po principu kla<strong>sic</strong>isti~ki<br />
postavljene drame, pripovijedanje/pri~anje se materijalizira<br />
kroz glasove triju protagonistkinja (Hane,<br />
Mije i `ene iz magle), uklju~uju}i i figuru Re`isera.<br />
Njihov je eti~ki patos temeljito definiran mogu}noš}u<br />
svjedo~enja kao vida katarzi~nog (pr)o~iš}enja<br />
unutar koncepta realiziranja kosmi~ke ideje Istine<br />
koja (otimaju}i se od zatomljenih, nijemih sudbina<br />
uguranih u sveopštu ravnodušnost svakodnevnice)<br />
kakofoni~no odzvanja na sceni pometafizi~ene pozornice.<br />
Stoga su njihova pripovijedanja (de)fragmentirana<br />
i asocijativno motivirana, izmjenjuju}i se od<br />
nostalgi~nih slika idili~nog hrvatskog primorja i<br />
godišnjih porodi~nih odmora (u Haninoj ispovijesti),<br />
do mikro-detalja koji se smještaju u simboli~ki imaginarij<br />
sveopšte materijalne destrukcije.<br />
Tako funkcioniraju slike prijeratnih sitnih obreda,<br />
poput odlaska na pitu kod Envere i pam}enja okusa<br />
i mirisa hrane, koje se raspršuju ratnim dešavanjima<br />
i prikazuju nakaznu simboliku aktualnog poretka<br />
vrijednosti; tako }e na Hanin upit za Enverinom<br />
sudbinom biti odgovoreno da mjesta za jednu<br />
Enveru u drevnom hrvatskom gradu nema. Niz sli~nih<br />
simbola uspješno funkcioniraju i u drugim svjedo~anstvima;<br />
kroz drugi dio dramatizirane ispovijesti<br />
provla~i se slika Fatiminog kreveta kao predmeta<br />
koji, poput mnogih drugih (sli~nih), bivaju<br />
1<br />
Karlaš, Radmila: ~etverolisna djetelina, Art-Print, Banjaluka, 2009, 89. str.<br />
ostavljeni kao tragi~no nijemi svjedok opustošenih<br />
`ivota njihovih vlasnika.<br />
Na taj na~in autorica efektno izdvaja mikroskopske<br />
slike koje, transformiraju}i se iz puke materije,<br />
postaju nosioci zna~enja. Nadalje, na fonu dramski<br />
konceptualizirane naracije, javlja se figura Re`isera<br />
koje ~italac postaje svjestan pri scenskim intervencijama,<br />
izmjenama glumaca ili njegovim vlastitim filozofskim<br />
premišljanjima. Stoga se izmještanje recepcije<br />
dešava na relaciji monološke ispovijesti i komada<br />
koji do`ivljava svoju praizvedbu, stvaraju}i simulakrum<br />
bezvremenske pozornice na kojoj se odvija<br />
sveljudska drama poetike svjedo~anstva; njeni glumci<br />
ne mogu utjecati na ishod, ve} postaju puke marionete<br />
repetitivnog obesmišljavanja egzistencije sadr`ane<br />
u historijskim prevratima. Iako Re`iser na<br />
po~etku romana prividno dr`i konce u svojim rukama,<br />
i sam formalno umire kao figura mo}i, te se tim<br />
postupkom smješta u sudionike, svjedoke i naratore<br />
– prepušta se igri osloba|anja rije~i. Stoga se i sama<br />
predstava ostvaruje kao fragment ljudskog u`asa akumuliranog<br />
u taloge svjedo~anstava, funkcioniraju}i<br />
~as u konkretnom hronotopu, ~as u pometafizi~enoj<br />
slici svijeta postavljenoj u dramskim okvirima.<br />
@anrovska višeslojnost i polifonijska struktura<br />
romana uspješno funkcioniraju kombiniraju}i dramu,<br />
iskaz i bajkovite pripovijesti (poput ekskursa o<br />
Fatiminom krevetu) na fonu metapri~e o ~etverolisnoj<br />
djetelini i njenoj simbolici. ^etverolisna djetelina<br />
se, u ovoj bajkovitoj pripovijesti, iš~itava kao<br />
simbol humanisti~ke vizije i izgubljenih moralnih i<br />
eti~kih vrijednosti, koje su, poput same djeteline sa<br />
~etiri lista, teško uo~ljive i prepoznatljive u moru<br />
istih, koje kao da su htjele da tu rijetkost prirode što više<br />
zaklone, pa su se stiskale oko nje u velikom <strong>broj</strong>u... Šta<br />
mislite, da li su ostale djeteline to radile iz `elje da je<br />
zaštite, ili im je mo`da smetala zato što je raskošnija,<br />
razli~itija. 1 Ovako shva}ena i objašnjena, djetelina<br />
!prikazi<br />
(<strong>sic</strong>!) 7
Change language