06.05.2013 Views

Treci broj - sic

Treci broj - sic

Treci broj - sic

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

Jasmina Bajramovi} / Dramatika svjedo~anstva<br />

i reafirmacija esencije<br />

(Radmila Karlaš: ^etvorolisna djetelina,<br />

Art-Print, Banjaluka, 2009.)<br />

Ocrtavaju}i na ovaj na~in emotivno i moralno<br />

osaka}ene individue, kao puke marionete vanjskih<br />

i unutrašnjih lomova, ostaje se na površinskom<br />

psihologiziranju i nedovoljno uvjerljivoj<br />

motivaciji postupaka. Time se poimanje Dobra i<br />

Zla, kao kosmogonski ustanovljenih principa<br />

me|u kojima se dešava neprestana oscilacija,<br />

svodi na vanjske nadra`aje koji se manifestiraju<br />

svojevoljno i za koje princip slobodne volje i izbora<br />

nema bitnog zna~aja.<br />

U okvirima postapokalipti~nog društva, ~ijem raslojavanju<br />

neprestano svjedo~imo, uloga figure Pisca/Autora<br />

postala je motivirana eti~kim i moralnim<br />

uzusima koji diktiraju njegovu obavezu svjedo~enja,<br />

odnosno materijalizacije glasova onih koji nisu u<br />

mogu}nosti da posvjedo~e, sami za sebe i sami o sebi,<br />

o tragedijama proisteklim iz epohalnih rezova do neprepoznatljivosti<br />

promijenjenog poretka (R. Lachmann).<br />

Autorica Radmila Karlaš se, svojim romanom-prvijencem<br />

„^etvorolisna djetelina” kontekstualizira<br />

prvenstveno u poetiku svjedo~enja, promatraju}i<br />

iskaz individue u sferi moralnih i eti~kih zakona i<br />

njeno osloba|anje od nagomilanih Istina.<br />

Narativno konstruirano po principu kla<strong>sic</strong>isti~ki<br />

postavljene drame, pripovijedanje/pri~anje se materijalizira<br />

kroz glasove triju protagonistkinja (Hane,<br />

Mije i `ene iz magle), uklju~uju}i i figuru Re`isera.<br />

Njihov je eti~ki patos temeljito definiran mogu}noš}u<br />

svjedo~enja kao vida katarzi~nog (pr)o~iš}enja<br />

unutar koncepta realiziranja kosmi~ke ideje Istine<br />

koja (otimaju}i se od zatomljenih, nijemih sudbina<br />

uguranih u sveopštu ravnodušnost svakodnevnice)<br />

kakofoni~no odzvanja na sceni pometafizi~ene pozornice.<br />

Stoga su njihova pripovijedanja (de)fragmentirana<br />

i asocijativno motivirana, izmjenjuju}i se od<br />

nostalgi~nih slika idili~nog hrvatskog primorja i<br />

godišnjih porodi~nih odmora (u Haninoj ispovijesti),<br />

do mikro-detalja koji se smještaju u simboli~ki imaginarij<br />

sveopšte materijalne destrukcije.<br />

Tako funkcioniraju slike prijeratnih sitnih obreda,<br />

poput odlaska na pitu kod Envere i pam}enja okusa<br />

i mirisa hrane, koje se raspršuju ratnim dešavanjima<br />

i prikazuju nakaznu simboliku aktualnog poretka<br />

vrijednosti; tako }e na Hanin upit za Enverinom<br />

sudbinom biti odgovoreno da mjesta za jednu<br />

Enveru u drevnom hrvatskom gradu nema. Niz sli~nih<br />

simbola uspješno funkcioniraju i u drugim svjedo~anstvima;<br />

kroz drugi dio dramatizirane ispovijesti<br />

provla~i se slika Fatiminog kreveta kao predmeta<br />

koji, poput mnogih drugih (sli~nih), bivaju<br />

1<br />

Karlaš, Radmila: ~etverolisna djetelina, Art-Print, Banjaluka, 2009, 89. str.<br />

ostavljeni kao tragi~no nijemi svjedok opustošenih<br />

`ivota njihovih vlasnika.<br />

Na taj na~in autorica efektno izdvaja mikroskopske<br />

slike koje, transformiraju}i se iz puke materije,<br />

postaju nosioci zna~enja. Nadalje, na fonu dramski<br />

konceptualizirane naracije, javlja se figura Re`isera<br />

koje ~italac postaje svjestan pri scenskim intervencijama,<br />

izmjenama glumaca ili njegovim vlastitim filozofskim<br />

premišljanjima. Stoga se izmještanje recepcije<br />

dešava na relaciji monološke ispovijesti i komada<br />

koji do`ivljava svoju praizvedbu, stvaraju}i simulakrum<br />

bezvremenske pozornice na kojoj se odvija<br />

sveljudska drama poetike svjedo~anstva; njeni glumci<br />

ne mogu utjecati na ishod, ve} postaju puke marionete<br />

repetitivnog obesmišljavanja egzistencije sadr`ane<br />

u historijskim prevratima. Iako Re`iser na<br />

po~etku romana prividno dr`i konce u svojim rukama,<br />

i sam formalno umire kao figura mo}i, te se tim<br />

postupkom smješta u sudionike, svjedoke i naratore<br />

– prepušta se igri osloba|anja rije~i. Stoga se i sama<br />

predstava ostvaruje kao fragment ljudskog u`asa akumuliranog<br />

u taloge svjedo~anstava, funkcioniraju}i<br />

~as u konkretnom hronotopu, ~as u pometafizi~enoj<br />

slici svijeta postavljenoj u dramskim okvirima.<br />

@anrovska višeslojnost i polifonijska struktura<br />

romana uspješno funkcioniraju kombiniraju}i dramu,<br />

iskaz i bajkovite pripovijesti (poput ekskursa o<br />

Fatiminom krevetu) na fonu metapri~e o ~etverolisnoj<br />

djetelini i njenoj simbolici. ^etverolisna djetelina<br />

se, u ovoj bajkovitoj pripovijesti, iš~itava kao<br />

simbol humanisti~ke vizije i izgubljenih moralnih i<br />

eti~kih vrijednosti, koje su, poput same djeteline sa<br />

~etiri lista, teško uo~ljive i prepoznatljive u moru<br />

istih, koje kao da su htjele da tu rijetkost prirode što više<br />

zaklone, pa su se stiskale oko nje u velikom <strong>broj</strong>u... Šta<br />

mislite, da li su ostale djeteline to radile iz `elje da je<br />

zaštite, ili im je mo`da smetala zato što je raskošnija,<br />

razli~itija. 1 Ovako shva}ena i objašnjena, djetelina<br />

!prikazi<br />

(<strong>sic</strong>!) 7

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!