Treci broj - sic

126
gra|ani ne djeluju nego se od njih tra`i da igraju
ulogu Naroda. Upravo zbog toga narod nije ništa
drugo do teatralna izmišljotina. Kao dobar primjer
kvalitativnog populizma ne moramo više uzimati
Piazza Veneziju u Rimu ili Nurnberški stadion, jer
nas u budu}nosti ~eka svojevrstan TV-populizam ili
internetski populizam u kojem }e emocionalna reakcija
odre|ene odabrane grupe biti predstavljena i
prihva}ena kao glas Naroda.
Zbog svog kvalitativnog populizma ur-fašizam se
mora usprotiviti „trulim” parlamentarnim vlastima.
Jedna od prvih Mussolinijevih re~enica u Italijanskom
parlamentu glasila je: „Mogao bih ovo gluho i
`alosno mjesto pretvoriti u kamp za moje manipule.”
(Manipule su vojne jedinice u rimskim legijama.)
Smjesta je, ustvari, pronašao bolje mjesto za
svoje manipule, ali je malo kasnije ipak uništio Parlament.
Gdje god politi~ar iskazuje sumnju u legitimnost
parlamenta jer, tobo`e, više ne predstavlja glas
Naroda, tu se mo`e namirisati ur-fašizam.
14. Ur-fašizam govori novogovorom
Novogovor je izmislio Orwell u 1984, kao zvani~ni
jezik Ingsoca, engleskog socijalizma. No, elementi
ur-fašizma zajedni~ki su razli~itim oblicima
diktature. Svi nacisti~ki ili fašisti~ki ud`benici slu`ili
su se osiromašenim vokabularom i elementarnom
sintaksom s ciljem da ograni~e sredstva za kompleksno
i kriti~ko razmišljanje. Moramo biti spremni prepoznati
nove forme novogovora, ~ak i kad se
pojavljuju u potpuno nevinom obliku talk showa.
***
Ujutro 27. 7. 1943. saznao sam preko radija da je
fašizam pao i da je Mussolini uhapšen. Kada me je
mati poslala da kupim novine otkrio sam na
najbli`em kiosku da novine imaju razli~ite naslove.
Štaviše, nakon pregledavanja svih naslova shvatio
sam da u svakim novinama piše nešto drugo. Kupio
sam jedne, naslijepo, i na prvoj stranici vidio proglas
koji je potpisalo pet-šest politi~kih partija, me|u kojima
i Komunisti~ka partija, Socijalisti~ka partija i
Liberalna partija.
Dotada sam vjerovao da u svakoj zemlji postoji
jedna partija a da se u Italiji zove Partito Nazionale
Fascista. Sada sam otkrivao da u mojoj zemlji nekoliko
partija mo`e istovremeno postojati. Kako sam
bio bistar dje~ak, shvatio sam da nisu mogle preko
no}i nastati i da su neko vrijeme djelovale ilegalno.
Poruka na naslovnoj stranici slavila je kraj diktature
i povratak slobode: slobode govora, slobode
štampe i slobode politi~kih organizacija. „Sloboda”,
„diktatura”, „prava”... prvi put sam tada ~uo za te
rije~i. Nanovo sam se, uz te rije~i, rodio kao slobodan
~ovjek Zapada.
Moramo paziti da smisao ovih rije~i nikada ponovo
ne bude zaboravljen. Ur-fašizam je još uvijek oko
nas, ~esto neuniformiran i svakodnevno odjeven.
Lakše bi nam bilo kada bi se pojavio danas neko ko
bi javno govorio „Ho}u ponovo otvoriti Auschwitz”,
„Ho}u da Italijom ponovo paradiraju crne košulje”,
ali `ivot nije tako jednostavan. Ur-fašizam se mo`e
vratiti pod najnevinijim maskama.
Naša je du`nost da ga razotkrijemo i da
poka`emo prstom na svaki njegov primjer, svakoga
dana, na svakom mjestu na svijetu. Sloboda i
oslobo|enje zadaci su kojima nikada nema kraja.
Prijevod: Kenan Efendi}
*Tekst je prvobitno objavljen 22. juna 1995. u „New
York Review of Books”, a potom i u „Utne Reader” u
decembru iste godine. Ovaj prijevod napravljen je prema
oba izdanja, pri ~emu se razlike ogledaju samo u tome što
drugo izdanje ima podnaslove.