Treci broj - sic

More documents

Recommendations

Info

80 inu kolektiva). To u stvari nije ništa drugo nego venedetta ili krvna osveta. Francuski romanti~ar Prosper Mérimée je tematizirao korzikansku venedettu u svome djelu “Colomba” – rije~ je o sukobima izme|u porodica. Etnonacionalizam je venedetta koja se zasniva na sukobu etnija. S tim da postoji jedna bitna razlika. Etnija po sebi nije zajednica ljudi koji su krvno povezani, nego se ideologizacijom stvara iluzija ne~ega što je blisko krvnoj vezi, dok krvni, porodi~ni odnosi, kao nešto na ~emu je zasnovana zajednica, imaju nimalo nebitan zna~aj za ono što se doga|a na razini zajednice, jer u te odnose bivaju uklju~eni (npr. na na~in da neko vlastitu nesre}u ili nesre}u nekoga s kojim je krvno povezan u javnom prostoru diè na razinu ideologije ili dogme, a zanemaruje sudski sistem). Na koji se na~in taj sukob ostvaruje? Etnonacionalisti~kom ideologijom se suspendira postoje}i dràvni zakon, dok se kao društvena norma uspostavlja zakon venedette ili krvne osvete. Na taj na~in se zlo~ini opravdavaju pred masom i time se zlo~ini amnestiraju jer su usmjereni na “izmirivanje” krvi koja je “neizmirena”. Funkcija medija, tj. javnog prostora u takvim slu~ajevima biva isklju~ivo podre|ena takvim aktivnostima, pa i to postaje na~in na koji se suspendira zakon. Na kraju dolazi do toga da se stvara iluzija o nepostojanju zlo~ina i zlo~inca, te se ne traga za onima koji su vršili zlo~ine, jer su ih vršili u ime kolektiva, a kolektiv je sam po sebi jedna konstruisana ideološka tvorevina, pa time ne moè sudski odgovarati za zlo~ine, s jedne strane, a s druge, kolektiv kao ideološka tvorevina se tako|er amnestira od zlo~ina tako što se oni opravdavaju “izmirivanjem” davnih nepravdi, ~ija je ideološka egzistencija tako|er ideološki konstrukt projektovan u prošlost. Vrlo je jasno da je naslov ovoga teksta direktna aluzija na tekst jednog od etnonacionalisti~kih ideologa (u pitanju je Muhamed Filipovi}), a naslov teksta glasi – “Bosanski duh u knjièvnosti, šta je to?” Upravo se na takvoj logici zasniva izgradnja etnonacionalisti~ke ideologije, a materijalizacija istoga, spuštanje u realne društvene okolnosti, ne proizvodi ništa drugo nego venedettu, tj. krvnu osvetu. Da li se moè re}i da se spomenuta venedetta razvijala “odozdo”, iz etnija, artikuliraju}i se na kraju u etnonacionalizam? To se ne moè kazati, jer nije istinito. A da li se moè re}i da u povijesti exjugoslavenskih zajednica postoji mnogo “plodnog tla” za razvijanje venedette? To se moè kazati, a najbolji literarni odraz toga sadràn je u romanu “Na Drini }uprija”, Ive Andri}a (a to je vidljivo jedino ako se taj roman ne ideologizira s neke od etnonacionalisti~kih pozicija). To }e kazati da se etnonacionalisti~ka ideologija spušta “odozgo”, iz politi~kih, akademskih, kulturnih i medijskih centara mo}i, aktiviranjem STRAHA u ljudima. Taj strah je zasnovan na ugroènosti krvnoga srodstva, a preko osje}aja ugroènosti krvnih veza ljudi se na neprirodan na~in identificiraju sa ideologijom koja im obe}ava sigurnost, te su spremni istu na bilo koji na~in podràvati (~ime postaju ideološki “uklju- ~enim”). Dakle, ono što i danas uvezuje etnije je STRAH. Šta je posljedica takvog straha? Posljedica je “zatvaranje”, te kulturno i ekonomsko atrofiranje. Bosanskohercegova~ki etnonacionalizmi se, dakle, na razli~ite na~ine (posredno ili neposredno) zasnivaju upravo na krvnoj osveti. To zna~i da ljudi ideološki ìve u vremenima od prije par stolje}a. Kako se onda na ozbiljan na~in moè govoriti o razvoju dràvnog sistema, o evropskim integracijama, kada je i dràvni sistem i javni prostor ideološki optere}en i blokiran. Sve ovo o ~emu je prethodno bilo govora ti~e se prije svega ratnog i poslijeratnog vremena. Iako je danas društvena situacija druga~ija, ona je ipak i dalje samo logi~an nastavak stanja uspostavljenog ratom. Ukratko, kakva je to društvena situacija danas? Današnje stanje u bosanskohercegova~kom društvu jeste jedan mehani~ki uvezan sklop mikrohijerarhija koje se zasnivaju na “proizvodnji iluzija”. Samim time dolazi do toga da u ovoj dràvi postoje tri vi|enja istine, tri koncepcije povijesti itd., koje su me|usobno suprotstavljene. One nisu zasnovane na ~injenicama, nego sluè isklju~ivo tome da ja~aju etnonacionalisti~ke pozicije. Politi~ke institucije i mediji su, tako|er, funkcionalizirani sukobima izme|u politi~kih predstavnika etnija, koji taj prostor koriste, ne za ja~anje i razvoj društvenoga sistema, nego za ja~anje vlastite politi~ko-ideološke pozicije (one koju zastupaju). Takvom se aktivnoš}u zaista pove}ava snaga etnonacionalisti~ke politi~ke stranke, a akumulirana mo} se tada usmjerava na ja~anje pozicija jednog povlaštenog sloja ljudi. Prema tome, dràvne institucije u Bosni i Hercegovini uop}e ne funkcionišu u skladu sa onim što je njihova stvarna svrha. Ne postoji niti jedan op}i dràvni projekat (onaj koji nadilazi interese etnonacionalizama, to jest politi~kih struktura), koji je zasnovan na op}em društvenom progresu. Zar to samo po sebi ne odraàva paralizirano stanje u kojem se društvo nalazi? A niti jedan op}i dràvni projekat i ne moè postojati zato što bi on na vrlo direktan na~in ugroàvao pozicije etnonacionalisti~kih politi~kih struktura. Na kojem je primjeru to najvidljivije. U politi~kom smislu, pojedinac u Bosni i Hercegovini nikome nije potreban, ve} je predmet interesa samo onaj ko prihvata kolektivni etnonacionalisti~ki identitet. Stoga u dràvnim institucijama i medijima niko ne predstavlja gra|ane, niti preko njih promoviše ideje koje se ti~u op}eg društvenoga progresa. Kako piše Max Horkeimer u knjizi “Pomra~enje uma”: „Primijenjeno na konkretnu stvarnost, to zna~i da samo ona definicija objektivnih ciljeva društva zasluùje da se nazove objektivnom koja uklju~uje svrhu samoodrànja subjekta i poštivanje individualnog ìvota.” Objektivni ciljevi društva, o kojima piše Max Horkheimer, u Bosni i Hercegovini uop}e ne postoje, kao što i ne postoji poštivanje individualnog ìvota. Samim time Bosna i Hercegovina se i ne moè nazivati dràvom, ve} je dràva samo servis, pro-
jekat finansiran od me|unarodne zajednice, koji je, o~igledno, blokiran: kao da svako dobronamjeran ~eka neko ÛDO, dok se u me|uvremenu doga|a ekonomsko i kulturno nazadovanje. Postmoderna pluralnost na Zapadu (premda je i tamo zloupotrebljena od strane kapitalizma, tj. “ide niz dlaku” ekspanzionisti~kim te`njama kapitalizma – “poštujemo probijanje granica i Drugost, ali }emo tamo instalirati vojne trupe i banke”) u bosanskohercegova~koj stvarnosti posjeduje svoj krvavi, a sada i groteskni odraz. Na koji je to na~in postmoderna pluralnost prisutna u bosanskohercegova~kom društvu (ali na sli~an na~in i u drugim ex-jugoslavenskim zajednicama)? Ona se ne zasniva na “osloba|anju zagušenih glasova”, na otvaranju javnoga prostora za marginalne perspektive, nego su nosioci “postmodernoga stanja” upravo etnonacionalisti~ke strukture. To se uspostavlja gra|enjem paralelnih stvarnosti, koje nisu zasnovane na ~injenicama, na stvarnome i fakti~kom stanju, nego na imaginarnoj i ideološkoj predstavi istine. Izvana i formalno je bosanskohercegova~ko društvo izrazito “pluralno”, ali suštinski bosanskohercegova~ko društvo uop}e i ne postoji, ve} se nudi samo jedan privid postojanja. Zbog svega navedenog na razini društva (u javnom prostoru) ve}inom nije mogu}e znati šta je istina. Kako je zapisano u pripovijeci “Simon ~udotvorac”, Danila Kiša: “Gdje svi laù, niko ne laè. Gdje je sve la` ništa nije la`”. Radi se o tome da je laìranje, falsificiranje ono na ~emu se zasnivaju etnonacionalizmi i zvani~na politika u društvu. To samo po sebi uzrokuje status quo ili fiksirano me- |ustanje, o ~emu je prethodno bilo rije~i. Ako se još uzmu u obzir elementi kapitalisti~kog sistema koji se bezuspješno nastoji instalirati, onda groteska postaje još i izraènija. U sadašnjem vremenu etnonacionalisti~ka propaganda nije usmjerena na oti- protutemat ma~inu teritorije, ve} na manipulacije koje su usmjerene na raspodjelu kapitala. Hannah Arendt je u kontekstu organizacije totalitarizama (prije svega nacisti~kog, ali na druga~iji na~in i staljinisti~kog), govorila o prividnom haosu, tj. kontroliranom haosu (u smislu da nosioci totalitarnog reìma ne znaju ko od njih posjeduje stvarnu mo} kako neki od nosilaca ne bi oja~ao i ugrozio poredak). Upravo je to na sceni u bosanskohercegova~kom društvu, ali u svom postmodernom/grotesknom obliku. Kod nas je kontrolirani haos usmjeren na odrànje paraliziranog stanja kako bi se betonirale uspostavljene strukture, dok se u me|uvremenu odvija kulturno i ekonomsko atrofiranje – takav proces sam po sebi sprovodi u realnost etnonacionalisti~ko grupisanje stanovništva, odnosno svojevrsni nastavak rata i ratnih ciljeva. Šta da se radi, tj. da li je u okolnostima kakve jesu mogu}e raditi na gra|enju nove utopije, one koja bi bila utemeljena na pravoj hijerarhiji vrijednosti? Da bi se na to pitanje odgovorilo, potrebno je odgovoriti na to šta je najsna`nije što uvezuje ljude u Bosni i Hercegovini (one koji ne nose na sebi odgovornost, ve} su bez svoje volje uklju~eni: a to se prije svega ti~e mladih ljudi)? Ono što bi ih najsna`nije moglo uvezati je bol zbog nanesenih nepravdi, te svjesnost o tome šta je sve izgubljeno, propušteno – nizašto. Kroz takva se saznanja ljudi mogu ujediniti, te pokušati da naprave protuteù aktuelnom stanju. Ako je i to u navedenim okolnostima nemogu}e, onda se takvi ljudi barem mogu pisati, sa vlastitim stajalištima zauzeti dio javnog prostora, što bi moglo potpomo}i neke budu}e pokušaje promjene društvenoga stanja. Me|utim, na mnogo se na~ina manifestuje “starost” ideoloških nosilaca zajednice, pa to moè biti dobar signal barem za sna`niju artikulaciju progresivnih društvenih koncepcija. (<strong>sic</strong>!) 81
Page 1 and 2:
(sic!) âsopis za po-eti~ka istraì
Page 3 and 4:
Potreba za angaòvanoš}u knjièvno
Page 5 and 6:
1. Elvedin Nezirovi} (Mostar): Piš
Page 7 and 8:
Jasmina Bajramovi} / Dramatika svje
Page 9 and 10:
linu, 1989. godine, pokrenut }e svr
Page 11 and 12:
maštovito, secirao jednu dramati~n
Page 13 and 14:
stana kao istinskog toposa rutinira
Page 15 and 16:
obilazi vrt nakon razorne oluje, do
Page 17 and 18:
Admir Jamakovi} Interpretacija poez
Page 19 and 20:
Interpretacija: Pjesnik u prvoj str
Page 21 and 22:
„vi” ili „oni”), Machizam (
Page 23 and 24:
obnovu društva, ali da kao simbol
Page 25 and 26:
Mirnes Sokolovi} Da li se nešto u
Page 27 and 28:
orirao Benjamin. Koncept biografije
Page 29 and 30: Demontiranje poetskokriti~kih vrhun
Page 31 and 32: fudbal, sa socijalnim strukturama `
Page 33 and 34: Saša Staniši} Tri mita o imigrant
Page 35 and 36: i iz toga konstruirati ono što se
Page 37 and 38: Edin Sal~inovi}/ Svi sveti tranzici
Page 39 and 40: FOTO: ALMEDIN ZUKI] je u idejni zap
Page 41 and 42: Istost, razli~itost, sli~nost U pot
Page 43 and 44: kriva (prodiru}i u dubine teksta) v
Page 45 and 46: Schleiermacher traì da se djelo tu
Page 47 and 48: San o totalitetu nad fragmentima \U
Page 49 and 50: sao na trenutak ostala zadivljena.
Page 51 and 52: Tri skice za teku}i Potop Kulturno
Page 53 and 54: detradicionalizacija društva mogu}
Page 55 and 56: FOTO: ALMEDIN ZUKI] Ho}e li subjekt
Page 57 and 58: Da li je mogu}e primijetiti radikal
Page 59: Demontiranje poetskokriti~kih vrhun
Page 62 and 63: 62 Almir Kolar Kijevski/ Sirenski s
Page 64 and 65: 64 FOTO: ALMEDIN ZUKI] jesne pustol
Page 66 and 67: 66 Strah od stvarnosti O uobli~enju
Page 68 and 69: 68 Biti pisac u bosanskohercegova~k
Page 70 and 71: 70 Trivijalna ~udovišta postmodern
Page 72 and 73: 72 stalnog preispitivanju svojih te
Page 74 and 75: 74 Poetika kaleidoskopa u Knjizi o
Page 76 and 77: 76 jedne slike, pisac nam do~arava
Page 78 and 79: 78 Kako bismo bili pošteni i ne da
Page 82 and 83: 82 Feminizam u tranziciji O klasnim
Page 84 and 85: 84 da: „Nacionalisti~ki lideri sa
Page 86 and 87: Sr|an Mr{i} Teška industrija Jata
Page 88 and 89: 88 Vladimir Bulatovi} Pasulj Moj do
Page 90 and 91: 90 nas. Još dugo posle toga mi je
Page 92 and 93: 92 Lamija Grebo Crvene cipele Ime m
Page 94 and 95: 94 Mirnes Sokolovi} sic!iranje Demo
Page 96 and 97: 96 Snoid Osvetnik (~ikama): Auu, ~i
Page 98 and 99: 98 Hodo~aš}e Kako su Hadì Murat,
Page 100 and 101: 100 Edin Sal~inovi} Multilateralno
Page 102 and 103: 102 Bosanski jezik za po~etnike Mir
Page 104 and 105: Mirnes Sokolovi} sic!iranje 104 Dem
Page 106 and 107: 106 Antitotalitarno pismo Kadera Ab
Page 108 and 109: 108 ti ka politi~ki angaòvanom dje
Page 110 and 111: 110 formizam djela (i za to se filo
Page 112 and 113: 112 modus kojim bi se sistem koji `
Page 114 and 115: 114 Sasvim na drugom polu umjetni~k
Page 116 and 117: 116 Za kulturne politike: p(r)omen(
Page 118 and 119: 118 movisanja novih muzi~kih autora
Page 120 and 121: 120 I opet nastade muk. Koliko kome
Page 122 and 123: 122 psihološki zna~aj Otpora. Za n
Page 124 and 125: 124 naziv igre se ne mijenja. Pojam
Page 126 and 127: 126 gra|ani ne djeluju nego se od n
Page 128: “Sramota što si ljudsko bi}e je
show all

Treci broj - sic

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?