Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Umberto Eco<br />
Ur-fašizam<br />
Ljudima koji osje}aju da im je oduzet njihov društveni<br />
identitet ur-fašizam kao jedinu privilegiju dodjeljuje<br />
~injenicu da su ro|eni u istoj zemlji. Ovo je korijen<br />
nacionalizma. Osim toga, jedini koji narodu mogu priuštiti<br />
njegov identitet jesu njegovi neprijatelji. Tako u<br />
korijenima ur-fašisti~ke psihologije le`i opsesija zavjerom,<br />
po mogu}nosti me|unarodnom. Pristaše se<br />
moraju osje}ati opkoljenim. Najlakši na~in rješavanja<br />
problema zavjere jeste poziv na ksenofobiju. No, zavjera<br />
tako|er mora dolaziti i iznutra: Jevreji su<br />
uglavnom najbolja meta jer donose tu prednost da su<br />
istovremeno i vani i unutra.<br />
U 1942., kada sam imao deset godina, osvojio sam<br />
prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom<br />
i obavezuju}em takmi~enju za mlade italijanske<br />
fašiste, što }e re}i – za svakog mladog<br />
Italijana. Retori~ki vješto elaborirao sam na temu<br />
„Trebamo li umrijeti za slavu Mussolinija i besmrtnost<br />
Italije”. Odgovorio sam pozitivno. Bio sam<br />
pametan dje~ak.<br />
Proveo sam svoje dvije rane godine me|u fašistima,<br />
SS-ovcima, republikancima i partizanima, koji su<br />
svi pucali jedni na druge, pa sam nau~io kako izbjegavati<br />
metke. Bila je to dobra vje`ba.<br />
U aprilu 1945. godine partizani su osvojili Milano.<br />
Dva dana kasnije došli su u gradi} u kojem sam tada<br />
`ivio. Bio je to trenutak radosti. Glavni trg je bio pun<br />
ljudi koji su pjevali i mahali zastavama, dozivaju}i<br />
Mima, regionalnog partizanskog vo|u. Kao negdašnji<br />
maresciallo Carabiniera, Mimo se pridru`io<br />
pristašama generala Badoglia, Mussolinijevog nasljednika,<br />
i izgubio nogu u jednom od prvih okršaja s<br />
preostalim Mussolinijevim trupama. Mimo se<br />
pojavio na balkonu gradske vije}nice, blijed, oslonjen<br />
se na štaku, i mašu}i rukom pokušao umiriti okupljenu<br />
masu. Ja sam ~ekao govor, jer je cijelo moje<br />
djetinjstvo bilo obilje`eno velikim i historijskim<br />
Mussolinijevim govorima, ~ije smo najznakovitije<br />
odlomke napamet u~ili u školi. Tišina. Mimo je govorio<br />
promuklim, jedva ~ujnim glasom. Rekao je:<br />
„Gra|ani, prijatelji. Nakon toliko bolnih `rtava… tu<br />
smo. Slava onima koji su pali za slobodu.” I to je bilo<br />
to. Vratio se unutra. Gra|ani su vikali a partizani su<br />
podigli svoje puške i sve~arski zapucali. Mi djeca<br />
po`urili smo skupljati ~ahure, dragocjene stvar~ice,<br />
no ipak sam imao vremena nau~iti da sloboda govora<br />
zna~i oslobo|enje od retorike.<br />
Nekoliko dana kasnije vidio sam ameri~ke vojnike.<br />
Bili su to Afroamerikanci. Prvi Yankee kojeg<br />
sam upoznao bio je crnac, Joseph, koji me u uveo u<br />
svijet ~uda Dicka Traceyja i Li'la Abnera. Njegovi<br />
jarko obojeni stripovi lijepo su mirisali.<br />
FOTO: ANNE SELDER<br />
Jedan oficir (kapetan ili major Muddy) bio je gost<br />
u vili porodice ~ija k}erka je bila moja školska kolegica.<br />
Upoznao sam ga u njihovom vrtu gdje su neke<br />
dame, okru`uju}i kapetana Muddyija, pri~ale<br />
zavodljivi francuski. Kapetan Muddy znao je nešto<br />
francuskog, tako|er. Moja prva slika ameri~kih oslobodilaca<br />
bila je – nakon toliko bijelaca u crnim košuljama<br />
– slika kultiviranog crnog ~ovjeka u `utozelenoj<br />
uniformi, koji govori: Oui, merci beaucoup,<br />
Madame, moi aussi j'aime le champagne… Na`alost, nije<br />
bilo šampanjca, ali sam od kapetana Muddyija dobio<br />
svoj prvi Wrigley Spearmint, koji sam `vakao po cijele<br />
dane. Uve~er sam svoju `vaku stavljao u ~ašu vode<br />
kako bi sutradan bila svje`a.<br />
U maju smo ~uli da je rat završen. Mir je za mene<br />
bio zanimljiva senzacija. Bilo mi je re~eno da je permanentno<br />
ratovanje prirodno stanje za jednog<br />
mladog Italijana. U narednim mjesecima sam otkrio<br />
da Otpor nije bio samo lokalni nego evropski<br />
fenomen. Nau~io sam nove, zanimljive rije~i poput:<br />
réseau, maquis, armée secrète, Rote Kapelle, varšavski<br />
geto. Vidio sam prve fotografije holokausta iako sam<br />
zna~enje razumio prije nego sam nau~io samu rije~.<br />
Shvatio sam od ~ega smo bili oslobo|eni.<br />
U mojoj zemlji danas postoje ljudi koji se pitaju da<br />
li je Pokret otpora uopšte imao realnog vojnog utjecaja<br />
na tok i ishod rata. Za moju je generaciju ovo pitanje<br />
irelevantno: mi smo neposredno razumjeli moral i<br />
prijevod<br />
(<strong>sic</strong>!) 121