Treci broj - sic

More documents

Recommendations

Info

8 postaje svojevrsnom etiketom po kojoj se prepoznaju ljudi ~ista srca. Me|utim, po~ivaju}i na principima kla<strong>sic</strong>isti~ke drame, ne misle}i pritom samo na trilogiju zastupljenu u narativnoj strukturi, roman upada u zamku stereotipne tipologizacije likova i uopštenosti metafizi~kih kategorija Dobra i Zla. Na taj je na~in konstruirana i figura Mladena, mladi}a iz Mijine ispovijesti, tupog i neosjetljivog, ~iji su postupci u ratu motivirani upravo i isklju~ivo pomanjkanjem inteligencije, fizi~ki vidljivim u njegovom u~estalom, tupastom poluosmijehu. (...) Pravi razlog (...) bio je negdje unutar mladi}a, kao nedostatak ili ta~nije mana da se praznina u mozgu, nastala iznenada, bez njegovog htijenja, popuni. 2 Ocrtavaju}i na ovaj na~in emotivno i moralno osaka}ene individue, kao puke marionete vanjskih i unutrašnjih lomova, ostaje se na površinskom psihologiziranju i nedovoljno uvjerljivoj motivaciji postupaka. Time se poimanje Dobra i Zla, kao kosmogonski ustanovljenih principa me|u kojima se dešava neprestana oscilacija, svodi na vanjske nadraàje koji se manifestiraju svojevoljno i na koje princip slobodne volje i izbora nema bitnog zna~aja. Tako su protagonisti preindisponirani da uvijek odabiru pravi/krivi put, bez mogu}nosti racionalizacije svojih postupaka, a ~iji me|usobni susreti i ukrštanja rezultiraju posvemašnjom pobjedom onoga što se percipira kao Dobro (unutar navedene crno-bijele polarizacije); tako }e Mladen na kraju izgubiti razum zarad po~injenih zlodjela, a pukovnik koji je spavao na Fatiminom krevetu skon~at }e misterioznom smr}u. Prate}i sudbine ovih likova, postavlja se pitanje prijem~ivosti pristupa koji dopušta stvaranje svojevrsne utopijske projekcije svijeta, gdje su zlo~in i kazna jasno izdiferencirane, a ne individualno perspektivizirane kategorije. Stoga je i simptomati~an susret Reìsera i Sjena, koje su manifestacije koncentriranog Zla, a koji se moè poimati i kao komunikacija materije i anti-materije. U njihovom razgovoru primjetna je igrarija svjetlosti i tame, tipi~nih/tipiziranih predstavnika ve} spomenutih principa; svijetlo }e nadvladati mrak, a razgovor }e poentirati sam Reìser, objašnjavaju}i zašto prikaze moraju izgubiti: Mo`da je tih tvojih, kako kaèš, više, ali ovi drugi utoliko ja~e sjaje, ne sumnjaj. Poeti~ki okvir u kojem se razra|uje i name}e ova vrsta bajkovite po(d)uke nu`no simplificira temelje (be)smislenosti egzistencije i njenih modusa kao disfunkcionalnog sistema koji, ipak, ovdje razmatrane koncepte zlo~ina, kazne i odgovornosti prevrtljivo mijenja u skladu sa aktualnim zahtjevima i prekodiranim pravilima. Time Pravda van dramskih okvira ipak ostaje samo blijeda projekcija nekadašnje sveukupnosti moralnih i eti~kih nazora, a ostvaruje se proizvoljno i paradoksalno, uvijek ostaje iznevjereno o~ekivanje. Dakle, tamo gdje roman dobiva zahvaljuju}i ànrovskoj pluralizaciji ukomponovanoj unutar konteksta postmodernog romana, gubi zarad esencijalizacije vladaju}ih principa koji vode idejnu okosnicu romana, ~ime i glasovi individua, koje svjedo~e opiru}i se šutnji, postaju oru`je esencije Istine, Pravde i Dobrote. Mo`da je ponajbolje ironiju savremenih konteksta zlo~ina i kazne opisala Slavenka Drakuli}, opisuju}i mu~ne tamni~ke ìvote haških optuènika unutar zatvora: Ali, ako je „bratstvo i jedinstvo” me|u doju~erašnjim zakletim neprijateljima epilog ovog rata, zašto je onda do svega toga došlo? Gledaju}i vesele momke u schevenigenskom pritvoru, odgovor je jasan: nizašto. 3 Jasna Kovo / Postkomunisti~ka ìvotinjska farma 2 Karlaš, Radmila: navedeno djelo, 47. str. 3 Drakuli}, Slavenka: Oni ne bi ni mrava zgazili, Samizdat B92, Beograd, 2004, 134. str. (Slavenka Drakuli}: Basne o komunizmu, Profil, Zagreb, 2009.) “Basne o komunizmu” ànrovski iznevjeravaju svoju politi~ko-alegorijsku sentencu. Koncipirane oko šest bivših komunisti~kih zemalja, one svjedo~anstvo o bivšim komunisti~kim vremenima i prezentnim “demokratskim” vremenima pripovijedaju kroz likove šest ìvotinja, izbjegavaju}i kliše o basnoslovnim (isklju~ivo alegorijski) postuliranim likovima, uvode}i i poetiku svjedo~anstva neprepoznatu u ìvotinjskome svijetu. Pad Berlinskoga zida u povijesnome i politi~kome smislu ozna~io je i pad oštre simboli~ke, stvarne ali i nestvarne podjele svijeta na dva bloka, isto~ni i zapadni. Ili u oštrom premjeravanju prostora staroga kontinenta, poraz neuspjeloga pokušaja stvaranja “humanijeg” lica omraènoga komunizma, ono što je jednome Gorba~ovu bio poraz, na drugoj oduvijek “humanijoj” polovici Evrope i svijeta bilo je pokli~om kona~ne pobjede nad komunizmom. Slu~ajno ili pak namjerno zeleno svjetlo za kona- ~ni prelazak stvarnoga i simboli~koga zida u Ber-
linu, 1989. godine, pokrenut }e svrgavanje svih komunisti~kih lidera i sistema u isto~nim i jugoisto- ~nim zemljama. U tranzicijskome, globalno-trìšnome sistemu, novonastale dràve premjeravat }e prostor novoizdiferenciranim instrumentima, kleronacionalizmima i neoliberalizmima - tim novopostuliranim idolima i hramovima klanjanja. Iako je bio politi~kim sistemom dulje od pedeset godina, komunizam je omraèno naslje|e, kako isti~e Todorova, posebice me|u “konvertitima”, omraènim partijašima, graditeljima ~eli~noga komunizma, onima koji su ponovno udomljeni u sigurnoj strukuri novih Mo}i - graditelji tranzicije, kapitalisti i nacionalisti. Usprkos politi~kim intencijama potiranja ovog naslje|a, svako ko je ìveo u isto~noj Evropi pre 1989. potvrdi}e vam da je ovaj pojam prosto bio politi~ki sinonim za komunisti~ku Evropu, tj. onaj dio Evrope koji je bio u Varšavskome paktu (M.Todorova). Naslje|e, a ne tradicija koju stari/novi lideri zagovaraju u ideologijskim konstrukcijama danas, uistinu ne obavezuje na “dopadljivost” sa~uvane prošlosti, mada }e se komunisti~ko ili pomodno socijalisti~ko naslije|e reflektirati na dvojakom fonu, onako kako naslije|e svojom definicijom i odre|uje: od “strahopoštovanja” „istrošenih” kultova do omraìvanja istoga. Više sli~nost a manje razlikovnost, ujedinjuje postkomunisti~ke zemlje u su~eljavanju sa prošloš}u kao i prezentnom nostalgi~noš}u za “boljim” vremenima. Nostalgiju, kako predlaè Mitja Velikonja, ne shvatamo samo kao “defanzivni” romanti~arski diskurs okrenut ka prošlosti nego pomalo i kao kriti~ki napad na postoje}e, nove hegemonijske diskurse i prakse. U simboli~koj preraspodjeli evropskoga prostora, nakon pada Berlinskoga zida, i isto~na Evropa u politi~kome smislu sve više blijedi i, barem u “politi~koj korektnosti” ameri~ke politike, postaje “imaginarnim” prostorom srednje Evrope.. Uistinu, sudbina politi~kog diskursa komunizma i postkomunizma iš~ezava iz “rje~nika” mapiranja teritorija.. Zidovi su pali, ili? Ili mogu li nas basne “spasiti”? Zid je pao; gvozdena zavjesa je kona~no razmaknuta sa isto~nih zemalja; novo, tranzicijsko društvo i trìšte ne zabranjuju nam da o komunizmu brbljamo šta ho}emo; niti }e Staljin svoje u Sibir niti }e Tito svoje na Goli. No, kako narativno prevladati postkomunisti~ki diskurs, postamentirati pri~e a ne pribje}i klišeu? Ako negdašnji isto~ni blok s drugim komunisti- ~kim zemljama baštini komunizam, i taj iš~ezli komunisti~ki svijet ponosno je baštinio naslje|e antifašisti~ke borbe koje je u spomeni~koj i pisanoj kulturi postamentirano sukladno vladaju}oj ideologijskoj matrici. “Basne o komunizmu” ànrovski iznevjeravaju svoju politi~ko-alegorijsku sentencu. Koncipirane oko šest bivših komunisti~kih zemalja, one svjedo- ~anstvo o bivšim komunisti~kim vremenima i prezentnim “demokratskim” vremenima pripovijedaju kroz likove šest ìvotinja, izbjegavaju}i kliše o basnoslovnim (isklju~ivo alegorijski) postuliranim likovima, uvode}i i poetiku svjedo~anstva neprepoznatu u ìvotinjskome svijetu. Iznevjeravanje klasi~noga alegorijskoga okvira intencionalno upu}uje na prevladavanje “naslje|a” komunizma, ali i na mogu}nost druge/ih perspektive/a, zašto ne i iz ìvotinjskoga svijeta. Sukladno mauzolejskim praksama postkomunisti~kih društava, ali i medijskom “doga- |anju”, prašnjavi suvenirski ostaci, bezvrijedne ikonografije i istrošena spomeni~ka kultura postaju op}im simulakrumom nove hiperrealnosti. Ni pad Berlinskoga zida, barem u “krti~ijem” gnijezdu, nema svoju ~injeni~nu vrijednost nego pak status “legende”. Krti~ino obra}anje znanstvenome skupu ima za cilj krajnje dokumentaristi~ki utvr|ivanje ~injenica i obrnutu logiku prosu|ivanja simboli~kih mapa Onih Izvan i Onih Iza. Izvrnutom logikom Isto~no nije ono U, nego Izvan zida, a zatvor je Zapad, stoga je njegovo pitanje zašto ljudi idu u zatvor?, postavljeno o~u|avaju}e, kao efekat iznevjeravanja ustaljenih kodova u~itavanja u simboli~ki imaginarij. Postavlja se osnovno pitanje zašto je/su Zid/ovi uopšte podignut/i, da li zbog “banana” koje zbog pošasti komunizma nisu mogle rasti u isto~nome dijelu Nadzemlja, ili, kako je krtica nakon dugog razmišljanja zaklju~ila: da odgovor moè biti samo jedan: Ljudi koji su ìvjeli na strani bez banana, izgradili su zidove kako bi zatvorenike i banane zaštitili od “socijalizma”. Autorica se poigrava pojmovima zatvora i zidova upravo najbanalnijim rješenjima - bananama, konzumeristi~kim kultovima, koji }e padom Zida stvoriti nove ideologijske sustave i religije otjelotvorene u konzumerizmu i novoj hiperrealnosti, ali i osvješ}ivanju novoga poretka, demokratije, ~injenicom da svim ideologijama rukovodi “struktura Mo}i”. Berlinski je srušen, ali su u bliskoisto~noj pustinji, kao i u zemlji Nedo|iji zvanoj Amerika na granicama nedavno podignuti novi zidovi. Kroz simulakrum stare ideologije, ~eškom republikom prolazi miš, vode}i nas kroz “muzej komunizma”, svjedo~e}i o la`nom simulakrumu komunisti~kim “ikonama”, ali i pripovijedaju}i o ljudskim sudbinama, i sudbinama njih miševa u “mra~nja~ka” vremena. Muzej je ispra`njen individualnom poviješ}u, a ispunjen kolektivnom, ~ime je uostalom i “pogodio bit”, jer mo`da izostanak individualnih sudbina najbolje ilustrira ~injenica da je individualizam bio najve}i grijeh koji je ~ovjek mogao po~initi u komunisti~kome sistemu. Istovremeno se kroz strah, tjeskobu, skrivanje pokušavaju usporediti mišje i ljudske istovjetnosti. Bukureštom i padom ~aušeskuovog totalitarnoga reìma u formi intervjua pripovijeda pas, prevashodno o svojoj “pasjoj” sudbini za koju je naravno kriv ljudski faktor (surovim planovima istrebljenja pasa sa ulica Bukurešta i pse}im bjesnilom na ljude), su~eljavaju}i nas sa novim ideologijskim postulatima otjelotvorenim u “politi~koj korektnosti”, toj “ilu- !prikazi (<strong>sic</strong>!) 9
Page 1 and 2: (sic!) âsopis za po-eti~ka istraì
Page 3 and 4: Potreba za angaòvanoš}u knjièvno
Page 5 and 6: 1. Elvedin Nezirovi} (Mostar): Piš
Page 7: Jasmina Bajramovi} / Dramatika svje
Page 11 and 12: maštovito, secirao jednu dramati~n
Page 13 and 14: stana kao istinskog toposa rutinira
Page 15 and 16: obilazi vrt nakon razorne oluje, do
Page 17 and 18: Admir Jamakovi} Interpretacija poez
Page 19 and 20: Interpretacija: Pjesnik u prvoj str
Page 21 and 22: „vi” ili „oni”), Machizam (
Page 23 and 24: obnovu društva, ali da kao simbol
Page 25 and 26: Mirnes Sokolovi} Da li se nešto u
Page 27 and 28: orirao Benjamin. Koncept biografije
Page 29 and 30: Demontiranje poetskokriti~kih vrhun
Page 31 and 32: fudbal, sa socijalnim strukturama `
Page 33 and 34: Saša Staniši} Tri mita o imigrant
Page 35 and 36: i iz toga konstruirati ono što se
Page 37 and 38: Edin Sal~inovi}/ Svi sveti tranzici
Page 39 and 40: FOTO: ALMEDIN ZUKI] je u idejni zap
Page 41 and 42: Istost, razli~itost, sli~nost U pot
Page 43 and 44: kriva (prodiru}i u dubine teksta) v
Page 45 and 46: Schleiermacher traì da se djelo tu
Page 47 and 48: San o totalitetu nad fragmentima \U
Page 49 and 50: sao na trenutak ostala zadivljena.
Page 51 and 52: Tri skice za teku}i Potop Kulturno
Page 53 and 54: detradicionalizacija društva mogu}
Page 55 and 56: FOTO: ALMEDIN ZUKI] Ho}e li subjekt
Page 57 and 58: Da li je mogu}e primijetiti radikal
Page 59:
Demontiranje poetskokriti~kih vrhun
Page 62 and 63:
62 Almir Kolar Kijevski/ Sirenski s
Page 64 and 65:
64 FOTO: ALMEDIN ZUKI] jesne pustol
Page 66 and 67:
66 Strah od stvarnosti O uobli~enju
Page 68 and 69:
68 Biti pisac u bosanskohercegova~k
Page 70 and 71:
70 Trivijalna ~udovišta postmodern
Page 72 and 73:
72 stalnog preispitivanju svojih te
Page 74 and 75:
74 Poetika kaleidoskopa u Knjizi o
Page 76 and 77:
76 jedne slike, pisac nam do~arava
Page 78 and 79:
78 Kako bismo bili pošteni i ne da
Page 80 and 81:
80 inu kolektiva). To u stvari nije
Page 82 and 83:
82 Feminizam u tranziciji O klasnim
Page 84 and 85:
84 da: „Nacionalisti~ki lideri sa
Page 86 and 87:
Sr|an Mr{i} Teška industrija Jata
Page 88 and 89:
88 Vladimir Bulatovi} Pasulj Moj do
Page 90 and 91:
90 nas. Još dugo posle toga mi je
Page 92 and 93:
92 Lamija Grebo Crvene cipele Ime m
Page 94 and 95:
94 Mirnes Sokolovi} sic!iranje Demo
Page 96 and 97:
96 Snoid Osvetnik (~ikama): Auu, ~i
Page 98 and 99:
98 Hodo~aš}e Kako su Hadì Murat,
Page 100 and 101:
100 Edin Sal~inovi} Multilateralno
Page 102 and 103:
102 Bosanski jezik za po~etnike Mir
Page 104 and 105:
Mirnes Sokolovi} sic!iranje 104 Dem
Page 106 and 107:
106 Antitotalitarno pismo Kadera Ab
Page 108 and 109:
108 ti ka politi~ki angaòvanom dje
Page 110 and 111:
110 formizam djela (i za to se filo
Page 112 and 113:
112 modus kojim bi se sistem koji `
Page 114 and 115:
114 Sasvim na drugom polu umjetni~k
Page 116 and 117:
116 Za kulturne politike: p(r)omen(
Page 118 and 119:
118 movisanja novih muzi~kih autora
Page 120 and 121:
120 I opet nastade muk. Koliko kome
Page 122 and 123:
122 psihološki zna~aj Otpora. Za n
Page 124 and 125:
124 naziv igre se ne mijenja. Pojam
Page 126 and 127:
126 gra|ani ne djeluju nego se od n
Page 128:
“Sramota što si ljudsko bi}e je
show all

Treci broj - sic

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?