Treci broj - sic

i iz toga konstruirati ono što se da ispri~ati, biraju}i perspektivu ili glas koji ~ak ni pisac koji
je u temi na svom terenu nikada nije ni predvidio. Li~no su mi ne-imigrantski pisci koji
pokušavaju prodrijeti u pitanja rezervirana za imigrante jednako zna~ajni.
Uvijek sam skloniji ~itati drugu ili tre}u knjigu imigrantskog pisca, onu knjigu koju je
napisao nakon što je ispri~ao svoju egzilantsku pri~u. Po meni je provokativnije svjedo~iti
o tome kako neko iz jedne kulturne sfere vidi svoje novo okru`enje bez fokusiranja “novog”.
Vrijedno je svakog napora pripovijedati svakodnevnu pri~u glasom lokalnom njema~kog
~inovnika, ispri~ati ljubavnu pri~u bez egzoti~nog njuškanja po interkulturnom
zagrljaju ili pisati o ratu koji nije vo|en u zemlji iz koje je pisac pobjegao.
Biti imigrant za vrijednost knji`evne fikcije esencijalno je isto toliko koliko i biti
~ovjek zvani Jeff koji `ivi u gradi}u s tri hiljade stanovnika u Ju`noj Carolini i u gara`i
ima Fordovog Moustanga coupe iz 1967. Što }e re}i, potpuno je irelevantno. Ne ~ini
knji`evno djelo ništa više posebnim niti zaslu`uje iole pa`ljiviju kritiku. Vrijednost knji-
`evnog djela ne raste automatski zbog ~injenice da je njegov autor imigrant koji je pre-
`ivio pet ratova o kojima pripovijeda. Biografske ~injenice i legende }e se uvijek doimati
kako ~itatelja tako i kriti~ara. Smatram ih bitnima, ma koliko uzbudljive bile, tek u
raspravama o nefikcionalnim biografskim djelima.
Mit 3: Pisac koji ne piše na svom maternjem jeziku
oboga}uje jezik na kojem je izabrao pisati
Upitan o tome da li je teško pisati na jeziku koji sam nau~io tako kasno (imao sam ~etrnaest
godina), odgovaram da nije. Nikada nije kasno nau~iti jezik, ka`em, samo uzima
mnogo više vremena kojeg biste u starosti potrošili na pecanje. I dodajem: Nema ni~eg
posebnog u pisanju na stranom jeziku sve dok misliš da ga mo`eš koristiti na dostatan
i produktivan na~in.
Za mene je pisanje samo strani jezik. Za svaku sam pri~u, svaku dramu, svaki uradak
morao nau~iti novi jezik: moram prona}i pripovjeda~ev glas, moram odlu~iti o posebnim
verbalnim karakteristikama svog lika i moram nau~iti ~uvati ritam i tok cjeline.
Mnogi pisci koji pišu danas kroz taj filter stranog jezika moraju u jednom trenutku svoje
karijere izabrati koji }e jezik koristiti. Kako nikada nisam bio pametan koliko Nabokov i
Kundera, tako nikada nisam ~ak ni razmislio o mogu}nosti knji`evne dvojezi~nosti. Meni je
to poprili~no pragmati~na stvar. Izabrao sam svoj “bolji” jezik - njema~ki.
U prikazu mog romana jedan veoma poznat kriti~ar je napisao: “Staniši} je našem
starom njema~kom stavio masku s kisikom!” Naravno, prihvatio sam to kao kompliment i
hvalisao se time poprili~no, baš kao i sada. Ipak, jako sam sumnji~av, glede knji`evnog
kvaliteta, kada ~injenica pisanja na drugom ili ~ak tre}em jeziku rezultira povoljnijim kriti-
~arskim ocjenama, pa ~ak i onda kada je naglašena “nesvakodnevna” upotreba lingvisti~kih
konstrukta. Davanje kredita imigrantskom piscu za svaku malu jezi~ku igricu u koju
se upusti (da malo pretjeram) nije ništa više nego drugi na~in da se ka`e: “E, vidi što je
dobro ovaj stranac njema~ki nau~io!” Naravno, namjerno neoprezno prebacivanje u drugi
jezik mo`e uroditi predivnim plodovima, kroz direktno prevo|enje fraza i izraza, kroz
strukturne transformacije i ritmi~ke imitacije, pa ~ak i kroz neologizme nadahnute prvim
jezikom. To je dobra spisateljska strategija, ali samo onda ako je postavljena suvislo i
logi~no a ne tek da bi se stvorio “zvuk” ili “osje}aj”.
Iako kriti~ari mogu biti nepovjerljivi prema imigrantskom autoru koji piše na doma}em
jeziku (ili prema doma}im umjetni~kim tradicijama) a koristi rije~i i slike koje su neuobi~ajene,
bogate ili jedinstvene, nije ipak ni nemogu}e ni zabranjeno doma}em autoru da eksperimentiše,
da proizvodi nestandardne jezi~ke strukture ili da se uklju~uje u drugi folklor.
Jezik je jedina zemlja bez granica. Pisci mogu i trebaju (a mo`e, zapravo, svako) koristiti
privilegiju mogu}nosti pove}avanja, poboljšavanja i uljepšavanja jezika zasa|ivanjem tu
i tamo drvorije~i, a jedna evo tek izraste.
Tekst je objavljen u online magazinu za me|unarodnu knji`evnost “Words Without Borders”,
a donosimo ga u prijevodu sa engleskog uz dozvolu autora.
Prijevod: Kenan Efendi}
!intervju
(sic!) 35