Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
sao na trenutak ostala zadivljena. Vrlo lako je zamisliti<br />
poststrukturalisti~kog intelektualca koji relativizuje<br />
sopstvenu odgovornost: na primjedbu:<br />
- Gospodine, ljudi su porobljeni!, on spremno odgovara:<br />
Vaš se iskaz, gospodine, otvoreno diferencira, ve} vidim to<br />
otvoreno zbivanje diferenciranja Vašeg znaka, pitanje je da<br />
li mi govorimo o istoj stvari.<br />
- Ali, gospodine, Vi snosite odgovornost!<br />
- Vidite, ve} Vas ne razumijem. Ozna~itelji su definitivno<br />
proklizali.<br />
Prakse dekonstrukcije daju prilog grandioznosti<br />
i praznini Velikog |ubrišta kao totalno ispra`njenog<br />
sveozna~itelja.<br />
(Nomadski subjekt koji je zurio u no} najednom osupnut<br />
ustaje sa stolice, protestvuje u sebi, prislanja se uz<br />
prozor, otpuhuje dimove cigarete, voz još uvijek nije izašao<br />
iz grada – on promatra periferijske ruševine koje tonu.)<br />
3. Prihva}anje ~ina kao alternativa<br />
Ta~no je da je u današnjem kontekstu potreba za<br />
badiouvski shva}enim Doga|ajem Istine, kao iznimnim<br />
upadom traumatskog Stvarnog koje uzdrmava simboli~ku<br />
prevladavaju}u strukturu (@i`ek), iznimno velika;<br />
osim toga, potreba da se partikularni prosvjedni~ki<br />
zahtjevi radnika metaforiziraju i univerzaliziraju<br />
u globalnoj situaciji borbe protiv Njih, onih na vlasti, tako|er<br />
je od presudne va`nosti (@i`ek). No zastajemo<br />
pred pitanjem prihva}anja ~ina – to jest @i`ekovskog<br />
zazivanja Gospodara, koji }e realizirati Doga|aj<br />
Istine, prihvativši sve konsekvencije, pa i okrvavljivanje<br />
ruku, iznalaze}i moduse dobrog terora.<br />
Zagovaranje Revolucije u ime ~ijeg je koncepta opravdano<br />
`rtvovati ljude, u ime koncepcije svijetle budu}nosti,<br />
u posttraumati~nom kontekstu koji danas<br />
`ivimo, u najmanju ruku jeste zazorno. Kako vrijeme<br />
bude odmicalo, a kulturni i politi~ki kontekst bude postajao<br />
sve zlokobniji i oskudniji (na ~emu revno rade<br />
fundamentali~ke i liberalnokapitalisti~ke elite), mogu}e<br />
je da }e se prihva}anje ~ina u postjugoslovenskom<br />
okru`ju nametati kao imperativ, jer potreba za Revolucijom<br />
}e se omasovljavati; kako antitotalitaristi~ka<br />
tradicija nije kanonizirana, ne}e iznenaditi ako se koncepti<br />
opravdanja zlo~ina u ime revolucionarnih i kolektivisti~kih<br />
modela budu, u najboljoj maniri dvadesetog<br />
vijeka, vra}ali poput grozomornog refrena produ`avaju}i<br />
isto~noevropsku agoniju.<br />
(Nomadisti~ki subjekt – smješe}i se – bezazleno pozdravlja<br />
radnike koji izlaze iz neke periferijske fabrike na<br />
izdisaju, klize}i dalje u no}.)<br />
4. Povratak utopija<br />
Da, u zastajanju pred `i`ekovskim prihva}anjem<br />
~ina, primjetan je i nadasve o~it bijeg pred politikom u<br />
etiku i kulturu. Antitotalitaristi~ka tradicija dvadesetog<br />
vijeka tako autenti~no je uobli~ila glas `rtve, da se<br />
prigodom svakog daljeg razmatranja, pogotovo tranzicijskog<br />
obzora koji anticipira nove totalitaristi~ke entitete<br />
za budu}nost, nikako ne mo`e previdjeti; cijela<br />
jedna etika koja bi mogla razriješiti nesvladivosti i<br />
nepreradivosti tranzicijske epohe se umnogome oslanja<br />
na po-eti~ku antitotalitaristi~ku tradiciju. U pogle-<br />
du rada na dolasku Doga|aja Istine na politi~ko polje,<br />
stoga uvijek valja ostati na odga|anju, na o~ekivanju<br />
bez o~ekivanja, na performativu, na stalnom i nezavršenom<br />
pomjeranju istoga za budu}nost (i tu je povratak<br />
Derridi neminovan), jer svaki pokušaj realizacije<br />
projekta (ma koliko utemeljen bio, i ma koliko svijetlu<br />
budu}nost predvi|ao) zahtijevao bi ljudske `rtve, što<br />
automatski, nakon dvadesetovjekovnih traumati~nih<br />
iskustava i tragova koji su ostavili u teorijskoj misli i<br />
umjetnosti, zahtijeva odbacivanje takve realizacije;<br />
sve drugo bi bilo neshvatljiv moralni ignorantizam i<br />
inauguracija intelektualne neodgovornosti u najboljoj<br />
maniri dvadesetog vijeka.<br />
Za takvo odga|anje, za takvo o~ekivanje, jama~no<br />
su najcjelishodnije strukture kulturnih formi, jer<br />
Doga|aj Istine, kako ga definiše Badiou, mo`e se zbiti<br />
i u ~udu umjetni~ke inovacije koja }e potresti postoje}e<br />
strukture izazivaju}i povijesnopoeti~ki prevrat<br />
i raskid s tradicijom. U tom smislu, u povijesnopoeti-<br />
~kim i teorijskim obzorima, mo`da je došlo vrijeme<br />
da se autor prestane poimati kao puki skriptor, kao<br />
nosilac rje~nika citata i tragova na osnovu kojih generira<br />
svoje tekstove, da vrati svoje pravo na }ud i dojmove,<br />
svoju intelektualnu i politi~ku odgovornost u<br />
zna~enju teksta, koje se ima konstituisati.<br />
Strukture antiratnog pisma i prvog vala tranzicijske<br />
literature koja tapka u mjestu, koje su se posvema<br />
dezintegrirale pokušavaju}i dohvatiti i spasiti<br />
fragmente |ubrišta, mo`da bi unutar povijesne poetike<br />
kona~no trebale biti prevazi|ene, ostavivši tragove<br />
za anticipaciju nekog novog povijesnopoeti~kog<br />
i kulturnog projekta.<br />
U tom smislu, u okvirima kulturnih formi, ma koliko<br />
to bilo besmisleno i uzaludno, u posttraumat-i~no<br />
doba unutar kojeg su sveukupnost tranzicijskog bezna|a<br />
umno`ile strukture poststrukturalisti~ke misli,<br />
vode}i se po-eti~noš}u uma koji je odlu~io proizvoditi<br />
zna~enje (odbijaju}i vjeru da je svako djelanje u tom<br />
pogledu otjelotvoreno sredstvima kontrole, i u tom<br />
smislu kancerozno proizvo|enje zna~enja), kona~no<br />
predla`emo konkretnu stvar, pokušavaju}i anticipirati<br />
budu}i povijesnopoeti~ki projekt, pokušavaju}i usmjeriti<br />
kulturne forme ka osluškivanju budu}nosti kao<br />
stanja obe}anja: dakle, razmišljamo o potrebi za romanima<br />
koji }e jakim gnoseološkim strukturama, svom<br />
snagom otjelotvorenih verbalno-ideoloških vidokruga<br />
i polifoni~nih struktura, vode}i se gla|u za ~injenicama<br />
i njihovim uobli~enjem pod vrhovnim vodstvom<br />
Istine, sjedinjuju}i sve racionalne i iracionalne datosti<br />
tranzicijskog `ivota, kona~no odgovoriti na izazove<br />
epohe koju `ivimo prera|uju}i ~itav krug traumati~nih<br />
i zatornih entiteta koji skoljavaju pojedinca; razmišljamo,<br />
dakle, o novom valu romana koji }e sveukupnom<br />
raspadu supostaviti svoje vrijednosti, vratiti u<br />
teorijski opticaj stabilan meritum koji }e upamtiti cjelokupnost<br />
politi~kog i kulturnog iskustva, koji literaturu<br />
ne}e vrednovati parcijalno na osnovu teorijskih egzoti~nosti<br />
(postkolonijalnih, novohistorijskih, feministi~kih),<br />
nego }e imati u vidu cjelokupnu strukturu, od<br />
postupka do ideoloških implikacija; taj teorijski instrumentarij<br />
koji se tek ima konstituisati suo~io bi aut-<br />
temat<br />
(<strong>sic</strong>!) 49
Change language